Nacionalni je dan borbe protiv nasilja nad ženama

Hrvatski je Sabor 2004. godine donio  odluku da se  22. rujna proglasi Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama u znak spomena na teški zločin u kojem su na općinskom sudu u Zagrebu ubijene tri žene, a četvrta je ranjena.

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, dan koji se 22. rujna svake godine obilježava u Hrvatskoj u spomen na tri žene ubijene na zagrebačkom općinskom sudu 22. rujna 1999. godine, kada je tijekom brakorazvodne parnice policajac Mato Oraškić ubio sutkinju Ljiljanu Hvalec, suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Hajru Prohić, a ranio zapisničarku Stanku Cvetković.Datum spomendana odredio je Hrvatski sabor odlukom od 15. listopada 2004.

 U obrazloženju prijedloga odluke koji je Vlada uputila Saboru navedeno je da se u Hrvatskoj nasilje nad ženama, posebice fizičko, najčešće događa u obiteljskoj zajednici, koja bi trebala biti najsigurnije okruženje. Većina žrtava obiteljskog nasilja osobe su ženskog spola, a počinitelj obiteljskog nasilja najčešće je bračni ili izvanbračni suprug ili bivši suprug, a iza njih slijede otac žrtve ili njezin sin.

Osnovni cilj Nacionalnog dana jest senzibiliziranje društva na problematiku nasilja nad ženama te slanje jasne poruke da se nasilje ni u kakvom obliku ne tolerira. Od inauguracije Nacionalnog dana donesen je zakonodavni okvir koji potiče društvo i institucije na intenzivno bavljenje ovim problemom te na njihovu međusobnu suradnju i aktivnost. Osim toga nužno je osigurati dostupnost informacija o mogućnostima zaštite, pomoći i podrške osobama koje doživljavaju takav oblik nasilja.

Nacionalni dan obilježava se tradicionalno polaganjem vijenca i paljenjem svijeća na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, mjestu gdje se zbilo ubojstvo triju žena i pokušaj ubojstva još jedne žene. U drugim gradovima ovaj se dan obilježava mimohodom i prigodnim programom.

Povodom današnjeg dana saborska zastupnica Romana Nikolić uputila je priopćenje u kojem uz ostalo piše:

Svjedočimo porastu broja slučajeva fizičkog nasilja nad ženama koje se može povezati s promjenom načina života zbog koronavirusa i dužoj izloženosti nasilnicima. Nerijetko su žene i žrtve verbalnog nasilja pa i vulgarnih komentara u javnom prostoru.

Brojne žene, pa i one poznate kao što je Severina, doživljavaju žestoko cyber nasilje od osoba koje se niti ne usude predstaviti svojim imenom i prezimenom.

Dio žena izložen je i ekonomskom nasilju zbog kojeg nisu u mogućnosti preuzeti kontrolu nad svojim životom.

Iako je Istanbulska konvencija ratificirana, država često reagira tek kada je prekasno i kada slučajevi nasilja nad ženama postanu vijest u rubrici crna kronika.

 Unatoč tome, ja vjerujem da svaki pojedinac može dati važan doprinos zaštiti žena od nasilja.

Za početak, ne budimo slijepi i gluhi ako uočimo nasilje.

Nasilje nije privatna stvar koja se mora riješiti u četiri zida.

Ne tražimo opravdanje za nasilje.

Dužina suknje ili različita mišljenja nisu poziv na nasilje.

Udarac je udarac i ne može biti niti mal' niti bezazlen.

Nemojmo osuđivati žene koje se odluče za odlazak od partnera.

Ne otežavajmo im već tešku situaciju.

Nemojmo smatrati žene manje sposobnima i vrijednima, samo zato što su žene.

Ne koristimo rodne stereotipe koje žene prikazuju na loš ili uvredljiv način.

Potaknimo niz pozitivnih promjena, za bolje društvo za sve.