Novi pokušaji destabilizacije i privatizacije HEP-a

Stranka Proijenimo Hrvatsku odaslala je medijima priopćenje o navodnom pokušaju privatizacije HEP-a. Priopćenje objavljujemo u cijelosti.

Na konferenciji za novinare održanoj u petak u Hrvatskom saboru zastupnik, prof.dr.sc. Ivan Lovrinović i dr. sc. Milan Puharić, član Odbora za energetiku stranke PH podsjetili su da je HEP do  sada dva puta preživio pokušaj privatizacije. Prvi pod paskom Ivana Vrdoljaka te potom Martine Dalić, a sada to čini ova vlada po treći put! Kako? 

Strategija je dobro poznata iz bogate zbirke hrvatske privatizacije pri čemu se ciljano  poduzeće („lovina“) raznim mehanizmima pokušava najprije financijski destabilizirati. Potom dolazi u nelikvidnost. Njegova cijena tada drastično pada pa postaje lak plijen za preuzimanje. Prva faza takvog scenarija već se odvija u HEP-u. Smanjene su cijene mrežarina na čemu će HEP godišnje gubiti oko 300 milijuna kuna. Ovaj potez je doduše nešto smanjio cijenu struje potrošačima, ali glavni cilj je bio smanjenje prihoda HEP-a što će na kraju smanjiti njegov kreditni rejting.

Osim planiranih gubitaka, Lovrinović i Puharić, ukazali su i da ozbiljna Strategija razvitka energetskog sektora – nikada nije postojala. Uvijek isti institut radi zelene ili bijele knjige o energetici bez ikakvog učinka. U tijeku je izrada Zelene knjige po kojoj će uslijediti izrada bijele knjige za provedbu. Sve se okreće oko Gorana Granića i Energetskog instituta Hrvoje Požar, koji su, kako se čini, jedini izrađivači strategije.

U strategiji se, tako, potiče izgradnja isključivo OIE vjetra i sunca, a potpuno ignorira tranzicijske tehnologije kao što je plin. 

Kako bi energetski sustav bio stabilan, istaknuo je dr. sc. Milan Puharić, nužan je proizvodni energetski miks jer su obnovljivi izvori energije vjetra i sunca izuzetno fluktuirajući te zahtijevaju rezerve u sustavu koje RH nema već ih namiruje enormnim uvozom energije, pa je po relativnom uvozu druga zemlja u EU.

Postavlja se pitanje zašto HEP ne želi pokrenuti izgradnju nužno potrebne plinske elektrane koja bi ostvarila potrebnu rezervu unutar RH teritorija te tako ostvario sigurnu i pouzdanu opskrbu električne energije? 

Primjer sigurnosti možemo vidjeti u njemačkom sustavu koji ima najveći udio obnovljivih izvora u Europi, ali oni za održavanje i vođenje sustava koriste dvije vrste ugljena: kameni i lignit te nuklearnu tehnologiju. Rekli su da će ugasiti elektrane na ugljen 2038. godine, a stidljivo se nagađa koja će tehnologija zamijeniti ugljen. Naravno, to je PLIN jer već grade Sjeverni tok 2. 

Samo se mi u Hrvatskoj, uglavnom preko lobističkih udruga, zavaravamo da ćemo se moći zadovoljiti energetskim sustavom iz isključivo obnovljivih izvora. 

Podzakonskim aktima iz 2007. godine definirane su obveze gradnje obnovljivih izvora u paketu s tarifnim sustavima za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije (OIE). Naime, iako je hrvatska država a time i Hrvatska elektroprivreda već gotovo ispunjavala navedene kriterije, uglavnom zbog velikog udjela hidroelektrana u sustavu, tadašnja administracija nametnula je obvezu gradnje dodatnih obnovljivih izvora, u velikom postotku vjetroelektrana. 

Tarifni sustavi koji su pisani na krajnje netransparentan način, omogućili su pretežno stranim ulagačima (tzv. developerima) da se domognu enormnih tarifa za OIE koji su im omogućili povrate investicija u razdoblju od 6-8 godina, što je u energetici veoma kratak period. Iz perspektive sadašnjih cijena obnovljivi izvori (vjetroelektrane, sunčane elektrane, biomasa, bioplin) imaju prosječnu povlaštenu tarifu oko 120 eura/MWh dok HEP-ove elektrane tzv. mix imaju oko 40 eura/MWh. Takav nevjerojatan razmjer govori o svjesnom uništavanju HEP-a i daljnjim koracima u pogledu favoriziranja OIE na neekonomski način jer se u proizvodnji električne energije takmiče OIE koji su poticani sa HEP proizvodnjom koja je na tržištu.

Sadašnja Vlada je zbog namirenja obveza prema takozvanim developerima povećala davanja za OIE sa 3,5 lipe/kWh na 10,5 lipa/kWh. U isto vrijeme je smanjila PDV na opskrbu energije sa 25 na 13 posto. Na taj način je proračunu uzeto jedna milijarda kuna. Međutim, poduzetništvu koje PDV kompenzira,  trošak električne energije se povećao za 15%. Znači da su proizvođači, poglavito industrija, u RH pretrpjeli  neočekivani udar na poslovanje jer je stavka električna energija znatno povećana.    

Ogroman uvoz električne energije u odnosu na potrošnju (30 % u prosjeku a u pojedinim periodima preko 50 %) bi bio alarm u svakoj zemlji, osim u Hrvatskoj gdje se management HEP-a bavi perifernim stvarima a pitanja dostatnosti proizvodnje smatra nevažnom činjenicom. Umjesto da je bio lider i u izgradnji obnovljivih izvora energije HEP je ostao pasivan, a prostor se otvarao biranim energopoduzetnicima dobro umreženim s politikom.

Hrvatskoj je nužan energetski miks

Vjetroelektrane su u Hrvatskoj razgrabile interesne skupine i sada na teret svih nas, uz zakon iz Sabora kojim se pogodovalo, naplaćuju veliki novac. 

Postavljamo javno pitanje, neka HEP potvrdi ili odbaci, je li kupio vjetroelektranu Korlat? 

Usprkos činjenici da ova Vlada nema energetsku strategiju Ministarstvo zaštite okoliša i energetike najavljuje da će ući „do daske“ u poticanje izgradnje OIE. Najavljuju da će to ići tako dobro da ćemo postati izvoznici energije.

A što ćemo u razdobljima kada nema niti sunca niti vjetra? Nitko nije protiv obnovljivih izvora, ali takav energetski mix mora obuhvatiti i investicije u hidroenergiju te ekološku plinsku termoelektranu.

Stranka Promijenimo Hrvatsku i dalje odgovorno tvrdi da je LNG neisplativ. Visoka je ulazna cijena plina, a nikakav interes susjeda za isporukom. Samo su INA i HEP dali čvrstu ponudu (HEP 400 milijuna kubika, a INA 100), što je jedva 20% ukupnog kapaciteta.

Dakle, ova Vlada želi svjesno i pod svaku cijenu i prije početka rada LNG-a stvoriti gubitaša koga bismo mi porezni obveznici morali subvencionirati. Mislili smo da je fenomen „Obrovac“ kao pojam propale investicije u bivšoj YU  davno prestao, ali očito nije.

Umjesto da je HEP jedan od ključnih pokretača rasta BDP-a, zapošljavanja i razvoja on je čitavo vrijeme bio zlatna koka političkim strukturama na vlasti. Klijentelizam i politički menadžeri, te stranačko uhljebljivanje vuku ovu firmu prema dnu i to moramo spriječiti – zaključio je predsjednik stranke Promijenimo Hrvatsku Ivan Lovrinović.