Svjetska elita povjesničara okoliša dolazi u Zagreb

Svjetska znanstvena elita, čiji je moto istraživati važne teme povijesti okoliša koje tradicionalna povijest zanemaruje, okupit će se krajem lipnja u Zagrebu na europskoj konferenciji povjesničara okoliša.

Istraživanje velikih požara, bolesti ili poplava koje su nerijetko okretale smjer ljudske povijesti, daje uvida u razvoj civilizacije više nego povijest nekih vladara ili država, a nisu predmet cjelovitih povijesnih istraživanja, ističu.

Zakleo sam se u ogledalo u svojoj kupaonici da ću pisati samo knjige o pitanjima koja su zanemarena a koja imaju krupan značaj, objasnio je u jednom intervjuu slavni američki povjesničar Alfred W. Crosby.

Jedno od njih je gripa iz 1918. koja je ubila više ljudi nego Prvi svjetski rat. Jasno je zašto se sjećamo Prvog svjetskog rata i to je savršeno opravdano. Međutim, gripa iz 1918. je jednostavno statistički bila jača, ali smo je unatoč svim praktičnim razlozima zaboravili kroz par generacija, kazao je autor knjige Epidemija i mir 1918. (1976).

Najpoznatija Crosbijeva knjiga je Kolumbijska razmjena (1972), koja se bavi povezivanjem dva odvojena svijeta nakon otkrića Amerike, Starog i Novog, i nesagledivom razmjenom koja je među njima nastala od 1492. godine.

Danas više Stari svijet nije moguće zamisliti bez krumpira, duhana, rajčica, graška, vanilije, purana i drugog, koji su mu stigli iz Amerike. Istodobno, Stari je svijet Americi dao stoku, rižu, grožđe, banane, citrone i – zarazne bolesti koje su nepovratno i znatno snažnije od ratova pokosile starosjedilačko stanovništvo neotporno na nove viruse i bakterije.

Kolumbo, koji se spotaknuo na neočekivani kontinent, učinio mi se privlačnijim za istraživanja od svih pothvata 20. stoljeća uključujući i supermena Clarka Kenta, kazao je Crosby čije djelo smatraju jednim od temeljnih na području povijesti okoliša.

Utjecaji na okoliš su rezultat bezbrojnih odluka ljudi

U povodu Konferencije Europskog društva povijesti okoliša, koja će se održati od 28. lipnja do 2. srpnja 2017. u Zagrebu, istaknuti europski i hrvatski povjesničari okoliša odgovorili su Hini što smatraju najvećim uspjesima i prednostima njihove znanosti i kako ona može doprinijeti smanjenju okolišnih prijetnji.  

Austrijska akademinja Verena Winiwarter, aktualna predsjednica Međunarodne krovne organizacije povjesničara okoliša (ICEHO), kaže da ono što nazivamo antropocenom, doba čovjeka i njegova globalnog utjecaja, nije palo s neba. To je rezultat bezbrojnih odluka ljudi, ustanova koje su oni stvorili i njihove potrebe za statusom, moći i resursima. Ako bolje razumijemo interese, odnose moći i institucija iz prošlosti, možemo uspoređivati ​​uspjehe i propuste u onome što je najvažnije za ljudsko preživljavanja na Planetu, kaže Verena Winiwarter.

Sve ima svoju povijest. Moramo biti zainteresirani ne samo za ono "što" je pogrešno u našem odnosu spram okoliša, nego "kako" je to postalo pogrešno. Moramo to znati da bismo učinili smislene i trajne promjene kako se mi kao ljudi odnosimo prema prirodi oko nas, kaže predsjednica Europskog društva povijesti okoliša, švedska povjesničarka s Tehnološkog sveučilišta Luleå u Švedskoj Dolly Jørgensen.

Također, povijest okoliša nam omogućuje da sagledamo te okolišne promjene u dugoročnoj perspektivi. Političari rade na vrlo kratke staze, na izborne cikluse, ali to nije način na koji okoliš funkcionira. Promjene se često događaju polako i pojedinci ih ne primjećuju, ali gledanje na dugi rok otkriva njihovu bit, objašnjava Dolly Jørgensen.

Povjesničari okoliša su vrlo uspješni u proučavanju složenosti neželjenih nuspojava ljudske genijalnosti i bili su od ključne važnosti u prikazivanju koliko je velik utjecaj tih nuspojava. Sva ljudska društva koja su ostvarila napredak na duže staze, poštivala su prirodu, a ona čiji su čelnici pali na plijen, često su uništila okoliš i zaprijetila njihovim zajednicama. Razmislite o Staljinovim velikim projektima komunizma i pustoši koju su stvorili, uključujući i smrt jesetre koja je davala kavijar koji je bio dobar izvor prihoda, ističe Verena Winiwarter, jedna od utemeljiteljica Europskog društva povijesti okoliša i njegova dugogodišnja predsjednica.

Stari znali s poplavama

Hrvatski povjesničar okoliša Hrvoje Petrić prispodobljuje tu temu hrvatskim prilikama. Život u dijelovima Hrvatske bitno određuju rijeke i poplave, ali kao što nema globalne povijesti poplava tako nema ni hrvatske. Poplave u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini od prije nekoliko godina ukazale su da je na osnovu iskustva iz prošlosti moguće promišljati o racionalnom sustavu obrane od poplava, kaže predsjednik Društva za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju Hrvoje Petrić.

U poplavnim područjima u prošlosti bio je razvijen suživot ljudi s poplavama na način da je ljudska opstojnost bila na njih pripremljena gradnjom nastambi na sigurnijim, povišenijim područjima, ili načinom gradnje kuća „na kat“ kao primjerice u Posavini, ali i na druge načine, kaže on.

Upravo to ukazuje na preispitivanje našeg odnosa prema rijekama, koje su prevelikom kanalizacijom i regulacijom postale podložnije poplavama. Uz to ne treba zaboraviti kako se nalazimo u vrtlogu klimatskih promjena rezultat kojih može biti sve više ekstremnih kiša, a time i poplava. Ljudi toga trebaju biti svjesni. Vjerujem kako se iz povijesnog iskustva može vidjeti da je suživot čovjeka i rijeke moguć, ali pod sasvim drugim uvjetima, kaže povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Hrvoje Petrić.

Hrvatska povijest okoliša na razini europske

Bitna stvar okoliša jest da je on uvijek prisutan u ljudskoj povijesti. Bilo da istražujete kulturu brončanog doba, srednjovjekovna društva ili moderni globalizam, okoliš i način kako ga ljudska društva oblikuju uvijek je dio priče, kaže Dolly Jørgensen.

Povijest okoliša kao znanost je vrlo široka pa se odnosi na sve vrste povijesti - društvene, kulturne, ekonomske, vjerske, pravne i druge. Postoje povjesničari okoliša koji rade na svemu od rekonstrukcije davnih klimatskih promjena do praćenja razvoja zakona o zaštiti okoliša na sudovima; od otkrivanja kako degradacija okoliša uzrokuje ljudske migracije do istraživanja kako kućni ljubimci oblikuju naš svakodnevni život. Povijest okoliša uključuje i materijalne promjene, tj. koje mi činimo prirodi, i ideološke promjene, tj. zašto to činimo prirodi. Ono što povezuje povijest okoliša zajedno jest postavljanje okoliša u središte pažnje i kao uzroka i kao posljedice u ljudskoj povijesti, objašnjava Dolly Jørgensen.

S Međunarodnom krovnom organizacijom povjesničara okoliša (ICEHO) stvorili smo tijelo koje će, nadamo se, moći u budućnosti podići znanstveni glas u međunarodnim pregovorima, ističe Verena Winiwarter.

Prvo društvo povijesti okoliša osnovano je prije 40 godina u SAD-u. Društvo za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju osnovano je u Zagrebu, 2005., iste godine pokreće se časopis Ekonomska i ekohistorija, i na nekoliko fakulteta se uvode redoviti kolegiji povijesti okoliša. Također, vode se znanstveni projekti iz kojih su nastala istraživanja i znanstveni podmladak koji širi mrežu ljudi koja se bavi poviješću okoliša. Jednako tako su važne knjige koje su posljednjih desetak godina prevedene na hrvatski jezik, ističe profesorica povijesti okoliša na PMF-u Zagrebu Borna Fürst – Bjeliš.

Danas, mislim da možemo reći da imamo povijest okoliša na razni Europe, i to je svakako jedan od razloga zbog kojih je Zagreb dobio organizaciju Konferencije Europskog društva povijesti okoliša, kaže Borna Fürst – Bjeliš, ujedno predsjednica Organizacijskog odbora toga skupa u Zagrebu.

Zagrebačka konferencija može pomoći

Konferencija će okupiti 450 povjesničara okoliša iz svijeta. Svojevrsna smotra aktualnih tema, pristupa i dostignuća na tom razbarušenom znanstvenom području, održat će u nekoliko zgrada na Marulićevom trgu. Više od 300 usmenih izlaganja, osam okruglih stolova i nekoliko eksperimentalnih prezentacija vrtjet će se u 11 predavaonica na PMF-u, na Fakultetu kemijskog inženjerstva i u Institutu Ivo Pilar. Dio programa odvijat će se u Hrvatskom državnom arhivu, uključujući i izložbu knjiga pet ponajvećih svjetskih izdavača, a u program će biti uključen i Botanički vrt.

Europsko društvo za povijest okoliša tijekom godina uložilo je velike napore kako bi postalo istinski europsko i obuhvatilo cijelu Europu. To je druga konferencija na području bivših "komunističkih" država, nakon Praga 2003. godine, a druga u južnoj Europi nakon Firence 2005. godine. To je prva konferencija na Balkanskom poluotoku, području s problematičnim naslijeđem ratovanja i nacionalističkih sukoba, s nasljedstvom nedavnih ratova i dalje prisutnih u glavama i u krajolicima. Mislim da je vrlo važno da konferencija bude ovdje. Nadamo se da će to osnažiti napore koji su već u tijeku na sveučilištu kako bi se povećala važnost povijesti okoliša u nastavi i istraživanju, kaže predsjednica ICEHO-a.

Glavni projekt makroregionalne Strategije EU za Podunavlje (EUSDR, www.danubefuture.eu), u svojoj Bijeloj knjizi naglasio je važnost rada na ostavštini, a zagrebačka konferencija može pomoći u tome pomoći, kazala je.

Trebamo više dugoročnih studija povijesti okoliša s ovog područja i nadam se da će prof. Petrić i prof. Fürst - Bjeliš moći privući više studenata na terenska istraživanja nakon konferencije, te da će više gradonačelnika i gradskih vijeća, više turističkih menadžera i regionalnih developera, više nadzornika nacionalnih parkova i više lokalnih i regionalnih političara - shvatiti zasluge dugoročne perspektive za održivu budućnost. Zahvalna sam svima na poslu koji je omogućio ovaj skup i veselim se interakciji, posebno mladim istraživačima, kaže Verena Winiwarter.

Hrvoje Petrić kaže da bi volio da se iz potencijala spomenute konferencije unutar Sveučilišta u Zagrebu utemelji Centar za povijest okoliša koji bi objedinio sve potencijale koji postoje na nekoliko zagrebačkih fakulteta.

Borna Fürst - Bjeliš ističe i pedagoški aspekt skupa. Dolaze nam doajeni povijesti okoliša poput J. Donalda Hughesa, Williama Cronona, i drugih. Jedan od njih, Hughes, rodonačelnik discipline i osnivač društava u SAD i Europi, po čijoj knjizi naši studenti rade, održat će predavanje upravo u prostoriji u kojoj inače imamo taj kolegij, kazala je Borna Fürst – Bjeliš ne skrivajući zadovoljstvo tom činjenicom.

(Ivo Lučić, Hina)