Malo nas je, ali ...

Andrija Bezuh, administrator sesvetske župe, prvi je počeo u matičnim knjigama bilježiti kućne brojeve u Sesvetama. 

Godine 1786. najveći je broj 13, pa je prema tome potkraj 18. stoljeća bilo u Sesvetama otprilike toliko kuća. Prvi podatci o broju stanovnika navedeni su u šematizmu zagrebačke biskupije („Calendarium Zagrebiense“) za 1811. g. Tada je u sjedištu župe („In Matre“ – kako latinski piše), tj. u samim Sesvetama živjelo 120 stanovnika. 

Od obližnjih područnih mjesta bila su u to vrijeme po broju stanovnika (158) Sesvetska Sela veća od Sesveta! „Obći zagrebački koledar za godinu 1851“ (što je izišao u Zagrebu „tiskom bratije Županah, knjigotiskarah i knjigotaržcah“) izneseni su podatci koji govore da su Sesvete imale tada 194 stanovnika dok su u Sesvetskim Selima živjela 202, u Đurđekovcu 214, Kašinskoj Sopnici 220, Žerjavincu 230, Prepuštovcu 233, Kraljevcu 251, Šimunčevcu 252, Prekvršju 259, Kučilovini 261, Jasenovcu 356, Blaguši 379, Moravču 408, Gorancu 413, Šašinovcu 440, Adamovcu 454, Vugrovcu 510, Lužanu 531, Planini 560, Glavnici 692 i Kašini 793 žitelja. 

Godine 1864. cijela sesvetska župna i školska općina (Sesvete, Brestje, Sopnica, Gajišće, Jelkovec, Selnica, Sela, Novaki, Kobiljak i Dumovec) imala je – prema  „Častnoj knjizi i uspomenici učione u Sesvetih“ – 52 stare zadružne kuće „a broj duša jedva iznosi do 1.000“, dok su 1866. g. (prema Sabljarovoj spomenutoj knjizi) same Sesvete imale 15 kuća i 169 stanovnika. U podatcima za 1875. godinu Sesvete se navode sa 192  „duše“ a na njihovu školskom području obitavala su tada 992 žitelja.

Sesvete su inače u ono vrijeme bile sjedište „sudčije“, bilježništvo (općina) nalazilo im se u Granešinskoj Dubravi a pripadale su županiji, kotaru i pošti Zagreb. 1. srpnja 1903. „bude iz Maksimira preseljen obć. ured u Sesvete“.