U tučnjavi s vlastitom ženom umoren po njoj sjekirom

Autor: Borko Samec
Objavljeno: 3.12.2017. 20:39:07
U tučnjavi s vlastitom ženom umoren po njoj sjekirom

Foto: Iz ostavštine prof. Mirka Petravića, vl. Đurđa Petravić

Sesvetske povijesnice iz ostavštine prof. Petravića.


 Slika sesvetske prošlosti ne bi bila potpuna kad bismo prešutjeli njene crne strane. Evo stoga na kraju i nekoliko podataka o tome:

U 19. stoljeću vanbračnu djecu nisu u Sesvetama rađale samo „djevice“ nego i mlađe i starije udovice a zabilježena su i dva ovakva slučaja: „ ... neudata, kao putnica došla prenoćit kod Kušekovića i tuj u štaglju porodila“, „ ... ledična služavka, inače služeća u sv. Ivanu Zelini. Na kolodvoru ju primili trudi te je morala kod P. Kralj roditi“.

         U toku I svjetskog rata zabilježena je smrt povojničenog „kraljevskog kotarskog veterinara iz Vrpolja, kotar Đakovo“ (43 godine) kojemu je mjesto službovanja bio „k. u. k. Stabiles Pferdespital“  u Sesvetama (ispod Sopnice). Kao alkoholičar, sam se otrovao u neubrojivom duševnom stanju“ (1916).

         Prvi spomen kriminala u novijoj sesvetskoj prošlosti nalazimo oko polovice 19. st. kad je umorenom zadana „smrtonosna rana na glavi“. Otada do 1923. g. našao sam svega nekoliko sličnih slučajeva:

„u tučnjavi s vlastitom ženom umoren po njoj sjekirom“, „uslijed zadobivenih smrtonosnih rana na glavi i crijevima u tučnjavi... preminuo“, „umoren tupim oružjem“, „zaklan nožem“.

Najuzbudljiviji takav događaj zbio se, međutim, 4. svibnja 1936. oko 17 sati. U Župnoj spomenici opisan je ovako: „U gostioni Franje Klobučar kraj kolodvora dogodilo se strašno krvoproliće. Narednik oružničke postaje u Sesvetama braneći svog napadnutog druga oružničkog podnarednika ubio je na mjestu Stjepana Šemper iz Sela, a ranio teško Tomu Turčić iz Brestja, Martina Horvat iz Brestja i Tomu Vugrić iz Sela. Ranjeni su prevezeni u bolnicu u Zagreb. Tomo Turčić je odmah kod dolaska u bolnicu podlegao rani, a ostala dvojica su nakon dužeg bolovanja ozdravili. 

Političko stanje bilo je vrlo napeto, a ovom tragičnom događaju dala se politička pozadina i spontano je došlo do velike uzbune među narodom u Sesvetama i okolici. Samo razboru i prisutni duha i kod izaslanika od vodstva HSS iz Zagreba i nekih viđenijih ljudi u Sesvetama ima se zahvaliti, da nije došlo još i do veće tragedije, jer se razdraženi narod već spremao, da demolira žandarsku postaju i napadne političke protivnike, pristaše Hrvatima tako omraženog beogradskog režima.

 Mnogo je trebalo i truda i napora, da se ogorčeni i razjareni narod smiri. Jer je u prvi mah događaju dana politička pozadina, proglašeni su mrtvi i ranjeni političkim žrtvama i mučenicima. Zato je palima Stjepanu Šemper i Tomi Turčić priređen upravo veličanstven pogreb, kod kojega je sudjelovalo do 2.000 ljudi, a održani su i politički govori. Na samom groblju održao je govor nad otvorenim grobom narodni zastupnik HSS za grad Zagreb dr. Žiga Scholl. Međutim kad je ohladila i popustila razjarenost i došao do riječi razum i razbor, vidjelo se, da ta tragedija nema nikakve političke pozadine nego je to bio obračun mržnje i osvete ljubomore dvojice krvnih neprijaelja...

 Po srijedi je jedna zloglasna i pokvarena žena iz Ivanjerijeke (župe Resnik), koja kraj zakonitog muža i petero djece podržava nedozvoljene veze s drugim muškarcima. Ipak istini za volju valja priznati, da su žandari indirektno uzrok tomu krvoproliću time, što su se taj dan uopće pokazali van iz svoje kasarne, a još više što su se usudili doći među narod, koji je u gostioni davao oduška svom veselju i svom hrvatskom patriotizmu. Žandari su po našim hrvatskim krajevima tolike ljude batinjali, mučili i zlostavljali i vlastima denuncirali samo radi hrvatstva, tako da ih je narod zamrzio i gledao u njima samo predstavnike... sile i nasilja. To si žandari dobro znali i zato se nijesu smjeli ni pokazati...“

         Nesretnih slučajeva bilo je i daleko više. Neke željezničke nesreće već su navedene a sad evo dokaza da i sajmovi gutaju svoje žrtve: „došao na sajam, umro na željezničkoj stanici od klijenuti srca“ (1895); „vraćajuć se iz sajma u Kašini (na Valentinovo 1902) pripit na putu zaspao i smrznuo se“;  „umoren na i državnoj cesti idući iz sajma u Vrbovcu“ (1922). 

Sava teče podaleko od Sesveta, i Sesvećani nisu, dakako, u velkom broju odlazili na kupanje. Ipak se potkraj 19. stoljeća jedan osmogodišnji dječak utopio „na kupanju u Savi“ a jedna žena zaglavila u toj rijeci „uslijed poremećenog duševnog stanja“. Vojnik Marko Tupek Kušeković iz Sesveta 12 pao je 1906. „iz drugog kata u (Rudolfovoj) kasarni domobranskoj“ pa je i pokopan u Zagrebu a dirljiva je i sudbina petogodišnjeg dječaka iz Gajišča: ... „bio na paši te se kod vatare grijao. Nesrećom upalilo mu se odijelo, uslijed toga izgorio i uslijed ogorinah umro“ (1912). 


Vezane vijesti
Ažurirano: 30.1.2019. 12:18:46

Što mislite o protuepidemijskim mjerama u Gradu Zagrebu?

Sve to treba ukinuti i pustiti ljude na miru
Mjere su prestroge, treba ih olabaviti
Mjere su ovog trenutka optimalne
Sve treba postrožiti kako bi se suzbila epidemija
Koje mjere, mi niti nemamo pravih mjera, pogledajte što se uvodi u Europi
( glasajte da biste vidjeli rezultate )

Create Account