Intervju uz Vincekovo: Sesvetska doktorica za vina

Oko Vincekovoga porazgovarali smo s našom sugrađankom, doktorom enoloških znanosti Ivanom Petric koja osim od vina ne bježi niti od politike.

Godina je takva kakva je, malo tko se smije, malo tko nekamo ide, pa eto, niti tradicija nije ispoštovana. Prigorska vinska tradicija slavljenja Vincekova. Sveti Vinko prvi je zapovjedani vinski svetac u kalendaru, 22. siječnja i odnavek Prigorci slave svog voljenog sveca, nakon sv. Martina najdražeg im, jer s njime upravo počinje nova vinogradarstva godina. 

Ove godine nikakvih službenih slavlja nije bilo, tek pokoji pajdaš u svojoj kleti pri svom trsju s još nekterim pajdašem spil si je kupicu vinca Vinku vu slavu. 

A kad već vinogradari nisu mogli zmoliti sv. Vinka da im podari obilan i kvalitetan urod, zamolili smo vinsku stručnjakinju, našu dragu sugrađanku Ivanu Petric za manji vinski razgovor. Ne možemo pogoditi kakva će biti godina, no možemo sada već vidjeti što imamo od lanjske vinogradarske godine, a tu je naša sugovornica potpuno doma:

 Za početak naših vinskih razgovora recite nam koje su to Vaše kvalifikacije za pričanje o vinu?

Prijatelji me zezaju da sa mnom stalno pričaju uvijek o istoj temi, a zapravo mi se čini da nisam ja odabrala temu nego da je vinarstvo odabralo mene. Moj pokojni djed i otac ozbiljno su se bavili vinogradarstvom i vinarstvom pa sam dobar dio djetinjstva i mladosti provela učeći s njima o vinogradima i vinskim podrumima. Ta obiteljska strast i pedesetogodišnja tradicija u vinogradarstvu i proizvodnji visoko kvalitetnih vina presudno su utjecali i na moj profesionalni put. 

Ivana je u našem okruženju prilično poznata osoba, onim nešto iskusnijim ponajviše po svom ocu, legendarnom sesvetskom liječniku dr. Srbaniću za kojeg znaju generacije Sesvećana, a koji je i sam imao tamo dole u Moslavini vinograd, gorice, trsje, kako god tko hoće to nazvati. Eto, kao što i sama reče tim je putem krenula i naša doktorica.

    Vi ste doktorica za vina?

Doktorirala sam na zagrebačkom Agronomskom fakultetu na klonskoj selekciji i cijeli život se bavim vinima pa rado odgovaram da jesam. Na istom fakultetu sam završila diplomski studij smjer: voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo i od tada stručna znanja primjenjujem u javnom sektoru gdje radim već gotovo 20 godina. Moje slobodno vrijeme je također protkano strukom, jer zajedno sa suprugom i dvoje djece na našem OPG-u proizvodimo i kreiramo visokokvalitetna vina.  

 Ispada da ste u vinu do grla i to svakodnevno?

Bome jesam, no ako se uzmete u obzir da sam dugogodišnja certificirana članica Povjerenstva za organoleptično ocjenjivanje vina i drugih proizvoda od grožđa i vina i da obožavam degustiranje vina onda Vam je jasno da mi to ne pada teško. 

 Doktorice Petric, kakvo je trenutno „zdravstveno stanje“ našeg prigorskog vinogradarskog i vinskog sektora?

Prigorje vrvi prekrasnim vinima koja se nažalost ne proizvode u ozbiljnijim količinama da bi mogli konkurirati ozbiljnijoj prodaji na širem tržištu. Rascjepkanost posjeda i nesklad vlasničkih odnosa i stvarnog stanja stvara dodatni problem koji onemogućava podizanje vinogradarstva i vinarstva prigorskog kraja na višu razinu. Naime, preko 200 poljoprivrednih gospodarstva (PG-a) s područja gradske četvrti Sesvete se prošle godine nalazilo u sustavu potpora, što je jako dobro, no nepovoljna je okolnost što tih svih 200 PG-a ima prijavljenu vinogradarsku površinu ispod 50 ha. 

  Sa stručnog stajališta, kakva su ova naša prigorska vina? Koje su sorte među njima dominantne?

Vina ovog kraja su tradicionalno suha, lepršava, svježa, umjerenih alkohola i prepoznatljivih sortnih aroma. Najzastupljenija sorta u Prigorju je Graševina. Ipak, potencijal prepoznatljvosti prigorskih vina počiva na njegovanju uzgoja autohtone sorte Kraljevina koja najbolje rezultate daje upravo u Prigorju. Zastupljene su i bijele sorte poput Rajnskog Rizlinga, Chardonnay-a, Pinot Bijelog i Pinot Sivog, a od crnih sorata u Prigorju prevladavaju Pinot crni i Cabernet Sauvignon. 

 Kako gledate na budućnost i perspektivu vinogradarstva i vinarstva u prigorskom kraju?  

Prirodni položaj i reljef Prigorja te tradicija vinogradarstva i vinarstva koju generacijama nose vrijedni ljudi našeg kraja dobra su osnova za njihovu uspješnu budućnost. Po tom pitanju sam optimistična, pogotovo ako ćemo organizirano i ozbiljno pratiti i primjenjivati suvremene znanstvene spoznaje uzgoja grožđa i proizvodnje vina.

 Što bi, po vama, naši vinski OPG-ovi mogli ili trebali poduzeti za unaprjeđenja tog dijela naše poljoprivrede i gospodarstva?

Prije svega treba nam primjena što više razine znanja i stručnosti, koja podrazumijeva osim tradicionalne proizvodnje, uvođenje i korištenje novih tehnologija. Ono što treba i može pozitivno izdvojiti neko vinogradarsko vinsko područje je proizvodnja vina autohtonog sortimenta. Da bi takvo što bilo moguće potrebne su nam informacije  znanstvenih institucija kao aplikativna podrška proizvođačima, a državne institucije trebaju iznaći modele bržge prilagođavanja različitim mogućnostima uzgoja loze, proizvodnje i njege vina. Na taj način podići ćemo tržišnu konkurentnost prigorskih vina. Izvrstan primjer suradnje proizvođača i znanstvenih institucija je dugogodišnji rad na revitalizaciji autohtonih sorata koje su danas prepoznatljivi brend područja poput npr. Kraljevine Zeline ili Škrleta u Moslavini. Osim toga, potrebno je još jače povezati vinogradarstvo i vinarstvo s turizmom (npr. cikloturizmom). Treba značajno unaprijediti koncept vinskih cesti i enogastronomiju podići na višu razinu. 

NIsmo mogli pričati samo o vinu, a da se ne dotaknemo malo i politike, jer, čini nam se da je to, koliko god na prvu ne izgledalo tako, vrlo komplementarno područje. Barem pri razgovoru s kupicom u ruci.

   Na prošlim parlamentarnim izborima bila ste kandidatkinja za mjesto u saboru. U javnosti često postoji negativna percepcija politike i političara. Zašto ste se Vi osobno upustili u politiku?

U prirodi svakog slobodnog čovjeka postoji potreba da utječe na kontekst u kojem živi i u kojem mu žive i odrastaju djeca. Bavljenje politikom izravan je način utjecanja na taj kontekst, odnosno na svijet u kojem živimo. Prije nepunu godinu dana na poziv Nine Raspudića odlučila sam se politički aktivirati jer duboko vjerujem da Hrvatska zaslužuje i može puno bolje. Od tada blisko surađujem s ekipom iz Mosta. Na razini nacionalne politike željela sam svoja znanja staviti u službu izgradnje funkcionalnijeg pravnog konteksta hrvatske poljoprivrede te stvaranju drukčijeg ozračja u procesu urbanizacije i održivog razvoja. 

    Hoćete li aktivnije participirati na predstojećim lokalnim izborima?

Hoću. U Sesvetama smo okupili sjajnu ekipu mladih, obrazovanih i dobronamjernih ljudi. Svima nam je istinski stalo do stvaranja boljeg, zdravijeg, sigurnijeg i sadržajnijeg života u Sesvetama jer Sesvete su naš dom. U jeku smo priprema za predstojeće lokalne izbore. Detektirali smo najznačajnije sesvetske probleme. U suradnji sa stručnjacima spoznali smo načine njihova rješavanja i odredili priorite našeg djelovanja. Naš moto je „SVE za SeSVEte!“. Držimo da potrebne pozitivne promjene u Sesvetama ne mogu donijeti oni koji su nas godinama praznim obećanjima svjesno obmanjivali i kojima su Sesvete i Sesvećani služili samo za održavanje na vlasti u Gradu Zagrebu. Sesvete koje su, kao gradska četvrt de facto peti grad u državi, zahvaljujući takvim političarima postale prvi grad u državi po neispunjenim političkim obećanjima. To se više ne smije tolerirati. Sesvete zaslužuju i mogu više i bolje, no za to je potrebno da ih vode drugačiji ljudi. Ljudi koji će prvenstveno služiti nama Sesvećanima, a ne oni koji se sa Sesvećanima samo prigodno, prijeizborno, poslužuju.

  U čemu vidite priliku Sesveta?

Sesvete imaju sjajan potencijal za razvoj: povoljnu demografsku dinamiku s dominantnom mlađom strukturom stanovništva, očuvane prirodne i neiskorištene prostorne resurse i sjajnu kulturnu baštinu. Da bi se taj potencijal iskoristio i pretočio u prostor i svakodnevni život nužna je temeljita izmjena postojećeg prostornog i generalnog urbanističkog plana Sesveta koja će koja biti u službi njihova održiva razvoja. Bez te izmjene, nema razvoja Sesveta!

    Što ti urbanistički planovi trebaju omogućiti?

Oni prije svega trebaju omogućiti izmicanje tranzitnog prometa iz središta Sesveta i dozvoliti formiranje urbanog središta Sesveta na području bivše mesne industrije Sljeme uz proširenje i poboljšanje sadržaja javnih djelatnosti. Iznimno je važno da se planovima omogući i spajanje južnog dijela Sesveta sa sjevernim. Za to je nužno „premostiti“ željezničku prugu denivelacijom pružnih prijelaza u Jelkovcu, Sopnici, Selnici i Sesvetskom Kraljevcu te prenamijeniti gospodarsku zonu u mješovitu namjenu, sa središnjim zelenim koridorom, na području između središta Sesveta i Novog Jelkovca. Sesvete trebaju maksimalno iskoristiti i zaštititi svoj prirodni resurs, omogućavanjem razvoja zelene infrastrukture iz smjera Marije Bistrice do Save. To podrazumijeva stvaranje preduvjeta za upražnjavanje sporta i rekreacije u tom prirodnom zelenom ambijentu. 

 Jeste li i po pitanju života u Sesvetama jednako optimistični kao što ste po pitanju opstanka vinarstva u Prigorju?

Gledajući cjelokupnu atmosferu u hrvatskom društvu, vidim da su se stvari počele mijenjati u poželjnom pravcu i da se politički aktiviraju ljudi koji imaju snage, volje i znanja pokrenuti svoju lokanu sredinu. I sama sam dio tih promjena, dio tima koji će Sesvećanima ponuditi novu, svježu i bolju perspektivu. Naša je obveza učiniti sve kako bi naša djeca svojim izborom ostala živjeti u Hrvatskoj, u Sesvetama. Uvjerena sam da će nas Sesvećani prepoznati i da ćemo u tome uspjeti. 

Kako ne bi sve ostalo samo na politici, za kraj natočili smo i nazdravili čašom škrleta čijom se klopnskom selekcijom bavila i naša doktorica, a i sam doktor Srbanić imao ga je u svom vinogradu. Rekoh, idući puta na čašici razgovora kušat ćemo i moju kraljevinu koja upravo na  proljeće pokazuje svoju najljepšu stranu.