Lisice naseljavaju Selčinu (video)

Jedna naša sugrađanka poslala nam je video lijine noćne šetnje Selčinom.

Lisice bije glas vrlo lukavih i snalažljivih četveronožaca, a sudeći po njihovim novim "urabanim" navikama čini se da doista takve i jesu. Jednu je u noćnom lovu na kante za otpatke mobitelom uhvatila naša čitateljica Lucija Šoljić.

"Zadnjih par dana u kasnim satima po Selčini u Sesvetama luta čudna životinja koja liči na lisicu, ali nismo sigurni... kvart je pun djece i ljudi i zbog toga strahujemo, jer se životinja čini opasna... ide prema ljudima i ne pokazuje nikakav strah", poslala nam je poruku gđa Šoljić. 

Kratki video pokazali smo veterinarima u sesvetskoj Maloj ambulanti na Luci gdje su nam potvrdili da se doista radi o lisici (iako smo to i sami na videu odmah zaključili, no stručna potvrda je u takvim prilikama nužna).

"Niste prvi koji pričate i lisici na Selčini, imala sam i ranije takvih dojava već nekoliko", kazuje nam Renata Gaži dr. vet med. Pitamo je za mišljenje kako je lisica dospjela u urbanu sredinu?

"Sesvete nisu prvo naselje gdje se to dogodilo, a bit će toga još i više. Trebamo znati da lisice kod nas nemaju prirodnog neprijatelja. Njih uništavala isključivo bjesnoća, a Hrvatska je do ulaska u EU bila jedna od rijetkih zemalja u Europi gdje je još bilo bjesnoće kod lisica. Našim ulaskom morali smo tu opasnu bolest iskorijeniti procjepljivanjem lisica avionskim bacanjem mamaca s vakcinom na njihova staništa što je učinjeno, a čini se i danas, svake godine, vrlo djelotvorno i bolest je obuzdana", poučava nas dr. Gaži, naglašavajući da je upravo zbog toga broj lisica u prirodi naglo porastao i one sada traže nova staništa za život, pa se polako prilagođavaju i suživotu s ljudima u urbanim sredinama.

"Selčina je blizu šume, pa je lako za objasniti odakle nam dolazi. Lisica je, uvjetno opasna za djecu. Što to znači? Ona bi u bliskom susretu vrlo vjerojatno pobjegla, no kako se radi o divljoj životinji ne možemo biti posve sigurni. Odraslu osobu sigurno neće napasti, jer se boji, barem za sad. Dobro je to što su lisice noćne životinje i izlaze iz svojih skrovišta u doba kad manja djeca sigurno više nisu vani", malo nas umiruje naša veterinarka upirući prstom upravo u stanare koji su ponajviše krivi što se teta lija šeće ovim prostorom. Naime, ona je tu u potrazi za hranom. Iako će se u urbanom dijelu hraniti ponajviše gradskim štakorima i miševima, shvatila je da joj je puno lakše uhvatiti jestive otpatke koje nesavjesni građani olako bacaju i ostavljaju svuda okolo, samo ne u zatvorenim kantama za otpatke. 

Lisici je u prirodi puno teže uloviti zeca ili kakve druge sitne životinje, negoli doći do smeća na "švedski stol". Stoga je predviđanje stručnjaka da će se lisice sve više nastanjivati u gradovima, već sada potvrđeno. 

Lovci ih prema zakonu ne smiju loviti unutar naseljenih mjesta, čak niti u samoj blizini naselja i za sada nema efikasnog načina istjerivanja ovih zvijeri iz urbanih područja. Lisice se boje pasa, ali samo većih i snažnijih, ne i onih gradskih "baterijskih".  Možda su lovački psi rješenje? 

Nemaju prirodnih neprijatelja, nema bjesnoće i još jedino ih šuga smeta. "To je problem, ali ne za ljude, nego za kućne ljubimce, pse i mačke. Lisice prenose šugu na njih, pa  ih vlasnici trebaju dovesti do veterinara na liječenje, no ima i nekih preventivnih metoda. Ono što je dobro jest to da se šuga s lisica ne prenosi na ljude", zaključuje naš razgovor dr. Renata Gaži iz Male ambulante na Luci.  

Dakle do daljnjeg lisica (ili više njih) su naše nove sugrađanke, sviđalo se to nama ili ne, za sada se ne bismo trebali osobito bojati, sama po sebi ne bi trebala nikoga napasti, no moramo se malo više potruditi oko pravilnog bacanja kućnih otpadaka, osobito hrane, te zatvaranja kanti za smeće. 

I na kraju, da umirimo građane Selčine, a i drugih urbanih sredina, mogli bismo reći da su lisice oduvijek u potrazi za hranom dolazile u sela, vrlo često su krale i kokoši koje nisu preko noći bile zatvorene i u pravilu nikada nisu, ako su bile zdrave napadale ljude. Završimo malo veselo: sada su samo neke od njih odlučile da ne budu više seljanke, nego su pojedine postale i građanke.