Sesvetski Ironman, Dražen Dugac Dugi, po drugi put za redom uzeo titulu Highlandera

I u drugoj utrci Highlander Velebit 2018. pobijedio je naš Sesvećan, Dražen Dugac Dugi.

Prvi vikend u rujnu bio je termin za početak još jedne iscrpljujuće utrke, 104. km bespućima Velebita od Zavižana do Paklenice. Ove je godine na drugo natjecanje, nakon prošlogodišnjeg premijernog na kojem je, kao što smo tada pisali, pobijedio naš Sesvećan, Dražen Dugac Dugi, bilo prijavljeno 98 natjecatelja iz Hrvatske i inozemstva, što je gotovo dvostruko više negoli lani dakle i konkurencija je bila jača.

 Dugi se, kako nam reče, ove godine pripremao  što mu je omogućilo daleko bolje vrijeme od lanjskih 55 sati.

Ukupno 104 kilometara surovog planinskog terena od starta na Zavižanu do cilja u Paklenici organizatori su planirali da najbrži natjecatelji prijeđu u dva dana. Dugi im je pokvario račune i cijeli Velebit prohodao za 34 sata.

„Ma moj je cilj bio da ga prođem za 30 sati, no šest sam sati izgubio u noći nakon starta zbog kiše koja je lijevala. Čekao sam da prestane od  9 do 3 u noći, kad je konačno prestala i ja sam tada krenuo” govori nam Dugi koji sam Velebit pozna k'o svoj džep. On je profesionalni međunarodni planinarski vodič, posao mu je voditi planinarske grupe i ekspedicije na mnoge planinske vrhove, a Velebit je njegov dnevni boravak. 

Često puta kaže supruzi „idem samo malo skočiti na planinu”, pa odjuri do Velebita, propješači po njemu nekoliko desetaka kilometara i drugi dan se vrati doma. Za mnoge od nas nepojmljiva aktivnost, a njemu gotovo svakodnevna rutina. 

„Čovjek se ne smije opustiti, tada zahrđa, a moje je posao hodanje po planinama”, govori naš Highlander, pri tom na naše zaprepaštenje ne smatrajući ovu pobjedu nečim što je iznad ljudskih granica.  „Bilo je još dobrih trkača, jedan Istrijan mi je stalno puhao za vratom, no na kraju je ipak posustao, ali je stigao drugi. Mnogi su došli na cilj dva ili tri dana nakon mene, ali treba reći da je više od pola sudonika natjecanja u nekom trenutku odustalo. I nisu to bili neuki avanturisti, svi natjecatelji su bili  vrsni planinari, vični dugom i dinamičnom hodanju po planini”, nadovezuje Dugi.

Njegov prosjek iznosio je oko tri kilometara na sat, za cijelih propješačenih 104 km u planinskim uvjetima što je doista izvrstan tempo koji mogu postići samo najspremniji. 

Ovaj put nije imao bliskih susreta s divljim životinjama, a najveći problem su mu zadali žuljevi. „Nikad u životu nisam dobio žuljeve na tabanima, a to mi se dogodilo ovaj put isključivo zbog mokrih čarapa”, priča dalje svoje dogodovštine Dugac navodeći kako ima vrhunsku obuću za takvu vrstu aktivnosti, no nisu promočile cipele, nego su se zalile prigodom hoda kroz nakon kiše nabujalu planinsku rijeku. 

Na pitanje je li umoran odgovara da mu se tijelo odmorilo vrlo brzo nakon utrke tijekom koje se hranio uglavnom energetskim pločicama, posebnim energetskim gelovima s elektrolitima i pio mnogo vode, jer je adekvatna hidratacija organizma nužna za takva tjelesna naprezanja u kojima čovjek bez dovoljno vode vrlo brzo gubi snagu. 

Što dalje, pitamo ga. Nastavlja svoj posao. Ove je godine već vodio mnoge grupe na najviše hrvatske, ali i europske vrhove.  „Znači bio si i na Mt. Blancu, pitamo ga laički za najviši vrh Francuske i Italije za kojeg su nas davno učili da je s 4810 m najviši u Europi, što bi vjerojatno većina odmah potpisala. 

„Ha, ha, ha, to doista većina misli, vjerojatno su iz nekog razloga tako svojedobno učili djecu, no danas slobodno možemo govoriti o Elbrusu.  Elbrus, je najviši europski i kavkaski vrh s 5642 metra visine. 

Elbrus je najsmrtonosniji eurpski vrh, neaktivni vulkan, smješten na zapadnom Kavkazu, u Ruskoj autonomnoj Republici Kabardsko-Balkarska, nekoliko kilometara od granice s Gruzijom. Elbrus ima dva vrha: istočni i zapadni. Zapadni vrh je i najviši, odnosno 5642 metra” poučio nas je Dugi.

Uz spomenuta dva najviša europska vrha, bio je na još pet svi odreda iznad 3000 m, a sličnim tempom nastavlja dalje.  Od priče o svim tim vrhovima osjetismo pomanjkanje kisika u „Dvije vrbe” gdje smo vodili razgovor, pa smo uz negazirani sok Dugog i neko drugo ne-dječje piće ovog novinara promijenivši temu razgovora sišli s planina, na koje se Dugi brzo vratio i zacijelo dok mnogi ovo čitaju, on pravi društvo ponekim usamljenim šumskim životinjama ili divljim planinskim konjima koji svakodnevno bezbrižno lutaju velebitskim prostranstvima.