Snijeg noćas zabijelio Prigorje, no kroz dan je gotovo okopno

Noćašnji snijeg razveselio je posebno mališane koji su iskoristili zimske praznike za snježne radosti.

Na "poznatom" vugrovečkom sanjkalištu "Pri Pavloviću", ustvari kratkoj grbavoj nepokošenoj ledini na kojoj se desetljećima vugrovečka dječurlija sanjkala, poneki rijetki i skijali, našla se ponovo nekolicina mališana s jednim ciljem - sanjkanjem. Nije bilo važno što je snijeg mokar, što ga ima tek nekoliko centimetara tako da se više vidjela trava i krtovinci negoli snijeg, no ništa od toga nije smetalo da razigrana mlada srca uživaju u zimi. Barem malo, kad prave zime već godinama nema. 

Doduše dogodi se kao prije nešto godina da zapadne pravi debeli snijeg, no ni taj se nije dugo zadržao. I zime su sve toplije, pa  snijega ima sve manje. 

A nekad je na toj livadi, koja je redovno za razliku od sada, bila pokošena, svakodnevno za vrijeme snijega bilo čudo djece. Pamte to jako dobro današnji sredovječni i stariji mještani koji se sa sjetom sjećaju tih vremena zimskih radosti i svakakvih ludorija, dok danas potiho misle kako je ipak bolje da je malo manje snijega i malo toplije. Zbog prometa i uštede na grijanju.

No, mladi se ne bi s tim složili i  u pravu su. Zima bi trebala biti zima i točka. Kažu to i psi koji su sa svojim mladim gazdama također uživali u igri, no i oni su kasnije završili u toplim kućama u svojim košaricama, dekica ili gdje li već. 

Lijepo je na snijegu, ali određeno vrijeme, a zatim paše topla soba i čaj, odnosno kuhano vino za one malo iskusnije sanjkače.