Panel- rasprava „ Kako učinkovitije poticati hrvatsku poljoprivredu“: Nisu vidljivi učinci financijskih ulaganja u hrvatsku poljoprivredu

U hrvatsku poljoprivredu  u posljednjih  tridesetak godina uloženo je  milijarde kuna, a kasnije eura, govori se čak više od 30 milijardi . Međutim, učinci  toga  u poljoprivredi nisu vidljivi.

  U  organizaciji  Agronomskog  fakulteta  danas  je održana panel- rasprava „Kako učinkovitije poticati hrvatsku poljoprivredu“ . O ključnim pitanjima za budućnost  hrvatske poljoprivrede  raspravljali su  domaći proizvođači, predstavnici javne uprave i akademske zajednice.

 Na panelu je upozoreno  kako je u hrvatsku poljoprivredu  u posljednjih  tridesetak godina uloženo  milijarde kuna, a kasnije eura, govori se čak više od 30 milijardi . Međutim, učinci  toga  u poljoprivredi nisu vidljivi, te smo  sad  prema službenim podacima vrijednosno i količinski  u poljoprivredi  na razini 2010 godine. S  obzirom da nema napretka postavlja se pitanje može li se pronaći  model  kojim  bi se politika potpora usmjerila na nov i drugačiji način kako bi uložen  novac dao rezultat.

  Dekan  Agronomskog  fakulteta Aleksandar Mešić istaknuo je da poljoprivreda nije samo jedna puka gospodarska djelatnost , nego je  više od toga.

  „ Poljoprivreda je pitanje  suvereniteta svake države  pa tako i Hrvatske. Omogućuje naseljavanje  ruralnih  područja, a država koja nema funkcionalno popunjena ruralna područja  nema niti pravi suverenitet na tim područjima. Prehrambeni  suverenitet, odnosno prehrambena sigurnost  je važan dio svake nacije  kada  govorimo i o nacionalnoj  otpornosti. To su prepoznale druge države. Tako je  administracija predsjednika Trumpa  proglasila dijelom nacionalne sigurnosti  prehrambenu  sigurnost, govori se o opskrbnim lancima i osiguravanju  dovoljnih količina  namirnica za stanovništvo. Međutim, Hrvatska što se toga tiče ne stoji dobro“ rekao je Mešić. Spomenuo je da je  Hrvatska samodostatna, odnosno ima  hiperprodukciju  tj preveliku  proizvodnju  u žitaricama  i uljaricama.

 „ Radi se o nisko dohodovnim kulturama, o kulturama koje trebaju  biti  bazna sirovina  za stočarsku proizvodnju , za pekarsku industriju  te proizvodnju mesa  i mlijeka. Nažalost kod nas nije  tako. Imamo  mogućnosti to unaprijediti,  vjerujemo da  znamo i kako, ali da  bi  uspjeli  moramo od nekuda krenuti. Put se sastoji od najmanje tri koraka. Prvi  korak je da vidimo gdje smo, kako radimo, drugi korak je  da se vidi  što se želi  od nacionalne poljoprivrede, kako bi trebala izgledati i što želimo postići. Treći korak je možda i najkompleksniji, a to je kako doći do cilja. Novac  Hrvatska dobiva iz Europske unije  od 2013 godine, a dobivat će ga i dalje. Međutim  dobiveni  novac treba  početi puno učinkovitije koristiti“ istaknuo je Mešić.

 Državni  tajnik u Ministarstvu poljoprivrede , šumarstva i ribarstva Tugomir Majdak  osvrnuo  se na  mjere kojima se može ojačati samodostatnost i otpornost hrvatske poljoprivrede. Naglasio je da u sklopu postojećeg Strateškog  plana zajedničke poljoprivredne  politike su  znatna  sredstva za povećanje konkurentnosti  i produktivnosti hrvatske poljoprivrede .

   Na jesen već se  kreće sa sektorskim natječajima  dakle vezano za pojedine sektore poljoprivredne proizvodnje  kako bi se  ciljano  usmjerila  sredstva  u konkurentnost  primarnog dijela hrvatske poljoprivrede, a od proljeća se   kreće sa setom mjera za preradu. 

„To je vrlo važno ako znamo da je vanjskotrgovinska bilanca  u dijelu primarnih poljoprivrednih proizvoda,  pokrivenost uvoza –izvoza preko 100 posto  dok u dijelu prerade smo ispod 50 posto, tu leži  ključ oporavka  hrvatske poljoprivrede, odnosno povećanje konkurentnosti. 

 Samodostatni smo u dijelu žitarica i uljarica  više od 150 posto, kod uljarica čak i 200 posto . To je sirovinska baza  koju najvećim dijelom izvozimo prema europskim zemljama, a prije svega Italiji . Od početka srpnja smo izvezli  milijun i pol tona kukuruza, odnosno pšenice.  Također  i rekordna žetva vezana za pšenicu  bit će usmjerena  većim dijelom prema  izvozu, a onda znamo da je to i manja cjenovna mogućnost za naše proizvođače. Trebamo  stvoriti bazu za preradu i  doradu žitarica i uljarica u Hrvatskoj te uložiti nacionalna sredstva u dijelu investicija. Primjena  digitalnih tehnologija, precizne poljoprivrede  je jedan od smjerova  u kojem treba ići  hrvatska poljoprivreda. U tom dijelu su mladi poljoprivrednici napravili iskorak, a planiramo dodatno uložiti sredstva u  ovaj segment kroz potporu mladim poljoprivrednicima, ali i  kvalitetnim projektima kod ostalog dijela poljoprivrede“, pojasnio je  Majdak.

 Poručio je da će naglasak i dalje biti na strateške odrednice  iz   Strategije hrvatske poljoprivrede  vezano za razvoj voća i povrća , odnosno   stočarstva gdje je Hrvatska deficitarna.

 Povrćar  Mario Čajkulić uzgaja 18  vrsta povrća.“ Trudimo se da proizvodnja bude  uspješna ,ali  svaka godina je drugačija, određeni su zahtjevi tržišta  i vremenski uvjeti.  Svjestan sam da ću  25 do 30 posto moje proizvodnje baciti, jer nije niti jedna godina ista. Kao povrćar  suočavam se s  brojnim problemima, od problema u prodaji, proizvodnji  do problema u birokraciji. Protiv toga se je teško boriti, ali se borim, ne odustajem“ rekao je  Čajkulić. Naglasio je da proizvođači imaju prijedloge da se poboljša hrvatska poljoprivreda, a ljudi iz  Ministarstva trebaju sjesti s proizvođačima za stol kako bi se razgovaralo  i vidjelo što  proizvođačima je potrebno. Spomenuo je da se  neki problemi   30  godina pokušavaju  riješiti, ali to  rade ljudi koji se ne bave poljoprivredom.

 „Svoje proizvode prodajem na  hrvatskom tržištu , radim sa šest  trgovačkih lanaca  i uvođenjem Zakona o nepoštenoj trgovačkoj praksi  dobio sam kao i drugi  proizvođači neku sigurnost, jer se zna da to što ćemo prodati ćemo i naplatiti. Inače svake godine pada broj proizvođača, stari ljudi odustaju, a mladi ljudi se ne žele baviti proizvodnjom. Problem je radne snage  pogotovo u poljoprivredi . Povrćarstvo je  problematično jer se sve radi rukama, ne može se kao kod  ratarstva strojno odraditi. Ljudi se povrćarstvom ne žele baviti, to je težak posao koji radimo od 0 do 24, a  najamni radnici  po deset sadi  dnevno. Nemamo 365 dana proizvodnju  nego  sezonu šest mjeseci,  gdje se mora zaraditi dovoljno novaca  da se plate ljudi  12 mjeseci. Za mene radi i domaća radna snaga, ali i uvozna iz Nepala“ ispričao je Čajkulić.

 Voćar   Branimir Markota  bavi se  uzgojem  jabuka. Upozorio je također  na tešku situaciju  u voćarstvu.  „ Proizvodnja je sve teža  zbog elementarnih nepogoda , nedostatka radne snage  i regulacije zaštitnih sredstava“ rekao  je Markota.