Kriza priuštivog stanovanja: Imaš stan, o infrastrukturi možeš sanjati!

 Paradoks je u tomu što u nekim gradskim naseljima cvate stanogradnja, ali ne cvate infrastruktura. Štoviše, u njima vlada kaos zbog prevelike izgrađenosti. 

U Zagrebu se i ovog ljeta puno gradi. Najviše stambene zgrade, posebice višestambeni objekti i stambeno-poslovni kompleksi, s naglaskom na moderne stambene četvrti. Prema podacima iz 2023., investicije u stambenu izgradnju čine značajan dio od 6,6 milijardi eura ukupnih bruto investicija u Zagrebu. A prema podatcima Zavoda za statistiku, ove je godine izdano više građevinskih dozvola nego lani. No i dalje se ne nazire dostupnost priuštivih stanova za mlade obitelji, jer je - kako smo već ranije pisali - nastalo nesuglasje između građevinara, urbanista, financijera, zakonodavca i tržišta. 

Uza sve to umiješala se i Europa, i to kroz izdašne impulse iz europskih fondova za  obnovu i izgradnju infrastrukture. A budući da su u prvom planu javni projekti poput tramvajskih pruga, cjevovoda, cesta, parkova za djecu te napokon cjelovita ili rekonstrukcijska obnova starih vrijednih građevina koje su stradale u potresu – sve je to na neki način pridonijelo manjku običnih malih stanova. Potražnja za njima posebno je izražena u novim ili obnovljenim dijelovima grada poput Novog Zagreba, Trešnjevke, Maksimira i Sigečice. Pa i u Sesvetama, gdje je jači prirast stanovništva. 

No paradoks je u tomu što u nekim gradskim naseljima cvate stanogradnja, ali ne cvate infrastruktura. Štoviše, u njima vlada kaos zbog prevelike izgrađenosti. Taj trend nije od jučer. On traje dva-tri desetljeća, a teško je razlučiti je li riječ o nedostatku urbanističkog planiranja ili o rupama u urbanističkim odredbama. Imamo primjere Trešnjevke, Novog Zagreba, Blata i mnogih drugih područja. Na praznim njivama ili oranicama neprestano niču golemi stambeni blokovi dok se stanari obiteljskih kućica pitaju kamo će s novim doseljenicima: „Gdje je infrastruktura?“. Uglavnom je nema. Eto na primjer u osnovnoj školi Ante Kovačića u Španskom broj učenika u deset godina porastao je za 36 posto i nastava se održava u tri smjene! 

Hrpa novih stanova u Svetoj Klari, ali…

Međutim, to još nije ništa strašno ako uzmemo za primjer Svetu Klaru. To naselje lijepa imena u posljednje vrijeme postaje sve samo ne lijepo i ugodno za život. Tu je daleko najveća stopa izgradnje. Posjetili smo središte naselja i već na prvi pogled ostajemo razočarani onim što nas je dočekalo. Glavna ulica većim dijelom nema nogostupa, a gust promet ne prestaje cijeli dan. A da ne govorimo o malim ograncima gdje na uskim kolnicima ratuju pješaci i vozači. Uglavnom od Klare, naselja s obiteljskim kućama i livadama, u nekoliko je godina nastao kvart s 30.000 stanovnika.

„Pucamo po šavovima. Gušimo se“, kaže nam jedna žiteljica Svete Klare. „Već nam je sada kaos, ali vidite ovdje ove građevine koje se dovršavaju. Kamo ćemo sutra s tim ljudima i autima“. Obilazim u samom središtu naselja golemu zgradu i pitam za stan. Predstavnik investitora veli nam da su tu 94 stana. Navodno su skoro svi prodani. Cijena ovdje više nije bitna, da ne reklamiramo, ali možete pretpostaviti. Na pitanje o tomu kako će se budući stanari snalaziti s obzirom na promet, nedostatak nogostupa i važne infrastrukture, on odgovara: „To je na Gradu da riješi, naše je da dovršimo zgradu“. Dakako, o potrebnim vrtićima ili biciklističkim stazama Klara može samo sanjati. Ipak nedavno je gradonačelnik Zagreba najavio gradnju tisuću priuštivih stanova za najam, od toga stotinu baš u Svetoj Klari, pa je pokrenuto i donošenje novog urbanističkog plana uređenja u tom naselju. Ako već za to nije prekasno.

Preobrazba ruralnih matrica

Arhitekt Maroje Mrduljaš za portal Zagreb Info komentirao je stanje u Svetoj Klari, ali i drugdje. Njegovo je mišljenje da se periferije gradova u Hrvatskoj, ne samo u Zagrebu, već duže razvijaju bez urbanističke koordinacije. „Svjedočimo preobrazbi ruralnih matrica u zone većih gustoća izgrađenosti: formati i strukture prometnica ostaju kakvi su bili prije više desetljeća, a na njih se dograđuju nove, veće zgrade“.  Jedan tipičan dovršeni primjer jest Trešnjevka, kaže Mrduljaš, gdje se dogodila dramatična izgradnja od devedesetih godina naovamo. „Četvrt sa skromnim, malim obiteljskim kućama, mahom prizemnicama, pretvorila se u zonu s višestambenim zgradama visine četiri kata oko ceste na kojima nema pločnika.“ 

Kako će se kretati cijene stanova u takvim kvartovima? Tko zna!? Na televiziji smo nedavno mogli vidjeti bizarne primjere što sve drži cijenu. Netko u Rijeci prodaje “stan“ za 110 tisuća eura. U oglasu je nekretnina navedena kao suteren, a zapravo je obična - garaža. Prodavatelj kaže da cijenu garaže diže pogled na Opatiju. Ili ovo: čak 3000 eura po kvadratu traži se za stari stan kod Kvatrića, sa sobičcima od svega sedam kvadrata, a WC se dijeli sa susjedima… 

Pa tko onda ne bi radije u Svetu Klaru!? Novo je novo! O urbanizmu nekom drugom zgodom…

(Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.)