Kriza priuštivog stanovanja: Kapitalističke cijene za socijalističko stanovanje

Kvalitetni veći stanovi za najam koštaju i nekoliko prosječnih hrvatskih plaća.

Nakon pet mjeseci potrage za stanom Luka i Ana vidjeli su sve: kuhinje u hodnicima, tuševe u spavaćim sobama i „potpuno renovirane“ stanove u kojima je renovaciju, čini se, obavio stručnjak s povezom na očima. Njihov budžet za dugoročnije unajmljivanje stana, koji su skupljali jedući ponajviše makarone s umakom, priuštio im je samo dvije opcije: garsonijeru od 20 četvornih metara s pogledom na susjedov zid ili podrumski stan u kojem plijesan dolazi gratis. Pa ipak, svake večeri osvježavaju oglase, s optimizmom kao da uplaćuju loto - jer možda im se posreći?

Negdje drugdje u gradu Zagrebu, na Medveščaku, tražitelji stana ne mogu se požaliti na standard kvalitete. U kompletnoj renoviranoj zgradi iznajmljuje se jedinstveni ekskluzivni dvoetažni stan s parkingom. Na prvoj etaži tri sobe vezane međusobnim vratima, a opet svaka ima svoj poseban ulaz, kuhinje i terase s pogledom u vrt. Na drugoj etaži nalazi se dnevni boravak i tri spavaće sobe s vlastitim kupaonicama… Dakle, tko kaže da nema ugodnih stanova za najam u Zagrebu!? Samo, za ovo pripremite 8500 eura mjesečno! 

Foto: Freepik

Što se to događa u glavnom gradu Hrvatske? Kao da je odzvonilo tradicionalnom podstanarstvu. Zašto je pošlo po zlu priuštivo podstanarstvo za prosječnog najmoprimca, jer dvoje zaposlenih ljudi sa solidnim primanjima danas si ne mogu priuštiti ništa puno više od oronule garsonijere da bi im ostalo novca za normalan život. 

No jesu li nam možda preveliki apetiti otkako smo postali građani EU? Negdje je usput nastao raskorak između velikih očekivanja od EU i naše stvarnosti na bankovnom računu. Zapravo je paradoks da smo u europskom vrhu po posjedovanju vlastite nekretnine, a pri dnu po standardu življenja.

U tom suočavanju sa stvarnošću rješavanja stanovanja jedna blog stranica pod nazivom „Stanarica“ daje neke naputke kako se danas snaći. Ukratko, pokušati biti fleksibilan kad je u pitanju traženje krova nad glavom: „Uskladite podstanarske želje i mogućnosti. Ako vam je prioritet pronaći povoljan najam, razmislite o proširenju područja pretrage. Ponekad susjedna četvrt ili predgrađe može pružiti povoljnije opcije. Prilikom pregovaranja o cijeni najma budite spremni pregovarati. Ako stan ima neke nedostatke ili ako ste spremni dugoročno unajmiti, možete pokušati dogovoriti nižu cijenu. Razmislite o alternativnim opcijama stanovanja, koje mogu biti povoljnije. To uključuje dijeljenje stana s cimerom... „

Foto: Freepik

Razgovarajući s iskusnim stručnjacima i agentima za nekretnine, dolazi se uglavnom do ovih zaključaka: Stanari moraju napuštati stanove jer su navalili platežno sposobni turisti iz EU. Naime Zagreb je sve popularnija turistička destinacija, a profit od turizma daleko nadmašuje dugoročne najmove. S druge strane potres je učinio svoje pa su mnoge stambene zgrade u središtu grada i dalje pod obnovom ili se uopće ne obnavljaju. Mnogi stariji stanovi ionako su već bili u lošem stanju, sa zastarjelim instalacijama, bez izolacije i s neučinkovitim grijanjem. Najmodavci često krše ugovore, ne nude popravke i naplaćuju previsoke cijene za sobe s "vintage šarmom" (tj. polomljenim pločicama i plijesni). A ono što je renovirano čeka menadžere, strance, dobrostojeće turiste…

O eksploziji cijena za najam stanova u agenciji Biliškov rekli su nam da je to rezultat niza čimbenika – od porasta potražnje i ograničene ponude do šire gospodarske i demografske dinamike. Pritom je i inflacija imala svoju ulogu. 

– Primjećujemo da su promjene u zakonodavnom okviru, poreznoj politici te regulaciji turističkog najma već u fokusu javne rasprave i određenih inicijativa. Smatramo da bi daljnji razvoj sustavne nacionalne stambene politike, uključujući poticanje dugoročnog najma i veće uključivanje javnog sektora u stambeno zbrinjavanje mogli dugoročno pridonijeti stabilizaciji tržišta – kažu nam u agenciji. 

To veće uključivanje javnog sektora vjerojatno je ključ cijele priče. Na primjer, Hrvatska ima vrlo malo državnih stanova za najam u usporedbi s prosjekom EU. Država i lokalna zajednica trebale su puno prije ove situacije, dakle još prije 10-15 godina početi poduzimati ono što nam ministar tek sada obećava: gradnju 9000 priuštivih stanova za najam i prodaju do 2030. godine i aktiviranje tisuća praznih stanova! Samo pazite da do tada ostanete mladi…

(Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.)