Što ne možete vidjeti kad zavirite ispod?

Etnologinja Muzeja Prigorja Jagoda Vodraček Mesar donosi zanimljiv štiklec o izložbi Zaviri ispod.

U Muzeju Prigorja do 18. rujna gostuje Muzej Moslavine iz Kutine etnografskom izložbom "Zaviri ispod".

Posljednji smo put upoznali Baričinu gornju odjeću, kaputić i suknju s pregačom. U vrijeme u koje smo smjestili ovu našu priču, razdoblje prve polovice dvadesetog stoljeća, suknja i pregača, odnosno rubača i fertun obavezno su se nosili zajedno. Ženu se nije moglo vidjeti samo u rubači, jer je to značilo da nije potpuno odjevena. 

Zavirujući ispod suknje očekujemo da ćemo naići na donje rublje, nešto što bi odgovaralo gaćicama, jer se to nama danas podrazumijeva. Međutim, u Baričino vrijeme gaćice nisu postojale ili, da se drugačije izrazimo, Barica nije ni znala što je to. Na golo tijelo ona je nosila malu podsuknju, koja nije imala poseban naziv, već se nazivala kao sve ostale podsuknje podrubača ili podoblača, (podrubačka ili podoblačka). Od ostalih se podsuknji razlikovala po tome što je bila kraća, dužinom nije prelazila koljena, a najkraća je bila do polovine bedara. Kao i ostale podsuknje i ta je podsuknja bila plisirana. 

Spomenuta najdonja podrubačka, a nekoliko ih se čuva u Etnografskoj zbirci Muzeja Prigorja, bila je najskriveniji dio odjeće, koji nam istovremeno mnogo toga otkriva. Na primjer, pokazuje kako je Barica često štedjela na sebi i tu podrubačku izrađivala od običnog i skromnog platna konoplje a kvalitetnije platno koristila je za gornju odjeću. Također, od odjeće ili posteljine koja se upotrebom istrošila i otrcala, izrezivala je bolje očuvane dijelove jer su mogli poslužiti za izradu takve podrubačke. 

Nastavit će se

(Jagoda Vondraček Mesar)

Opaska urednika: Kako ne bi došlo do zabune, u ovom se tekstu koristio originalni naziv za negdašnje suknje i podsuknje kako se govorilo na području Moslavine, za razliku od Prigorja i Zagorja, moguće i u drugim kajkavskim krajevima gdje je riječ rubača označavala košulju ili bluzu.