„Balade Vesne Parun“ i „Čitač snova“: Obilježavanje 104. obljetnice rođenja najveće hrvatske pjesnikinje

Muzej Prigorja programima u Zagrebu i Virovitici podsjeća na neprolaznu vrijednost opusa Vesne Parun, ističući njezino slikarstvo i grafičko-pjesničke suradnje.

Povodom 104. obljetnice rođenja Vesne Parun, jedne od najvažnijih figura hrvatske književnosti 20. stoljeća, Muzej Prigorja priprema bogat kulturni program koji spaja njezino antologijsko pjesništvo s manje poznatim, ali iznimno snažnim likovnim stvaralaštvom.

Središnji događaj održat će se u petak, 10. travnja 2026., na sam dan pjesnikinjina rođenja, kada se u Gradskom muzeju Virovitica otvara izložba „Balade Vesne Parun“. Izložba donosi izbor njezinih likovnih radova, otkrivajući javnosti Parun kao slikaricu snažne ekspresije i osobnog doživljaja svijeta.

Program u Zagrebu: „Pod Vesninim kišobranom“

Istodobno se u zagrebačkoj Knjižnici Dubrava, u sklopu manifestacije „Pod Vesninim kišobranom“, predstavlja grafičko-pjesnička mapa „Čitač snova“ (1983.). Ovo djelo, nastalo u suradnji sa Zdenkom Pozaić, na jedinstven način povezuje vizualni i poetski izraz, a autorice izložbene postave su Žarka Vujić i Morena Želja Želle. Festival u Dubravi traje od 8. do 10. travnja.

Muzej Prigorja kao čuvar baštine

Otkako je 2019. godine otkupio vrijednu zbirku iz ostavštine Vesne Parun, Muzej Prigorja profilirao se kao ključno mjesto očuvanja sjećanja na umjetnicu. Sesvete, kao mjesto u kojem je obitelj Parun živjela tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, danas su središte istraživanja njezina rada – od bugarske epizode i prevoditeljskog opusa do suvremenih likovnih interpretacija njezine proze.

Ovi programi izravan su odgovor na poziv akademika Tonka Maroevića, koji je isticao kako je naša „kulturna dužnost i emocionalni dug“ podsjećati na djelo epohalnog značaja i poticati publiku na povratak njezinim neprolaznim stihovima.

Paradoks zaborava: Pjesnikinja bez škole i knjižnice

Unatoč neospornom statusu u hrvatskoj kulturi, obljetnica otvara i pitanje institucionalnog vrednovanja njezina lika. Iako je njezina zbirka „Mačak na Mjesecu“ 1969. tiskana u nevjerojatnih 5000 primjeraka, ni desetljeće i pol nakon njezine smrti u Hrvatskoj ne postoji škola niti knjižnica koja nosi ime Vesne Parun.

Dok se u drugim europskim zemljama imena velikana književnosti za djecu i mlade, poput Astrid Lindgren, nalaze na stotinama obrazovnih ustanova, hrvatska „pjesnikinja nad pjesnikinjama“ i dalje čeka na slično priznanje u javnom prostoru.