Dodijeljena nagrada za iznimna postignuća u zaštiti kulturne baštine

 Zaslužnim  za  očuvanje  kulturne baštine Ministarsto  kulture i medija u Hrvatskom državnom arhivu  tradicionalno je dodijelilo nagrade „ Vicko Andrić“.

   Hrvatska  ima  bogatu i  raznoliku kulturnu   baštinu  koju će naslijediti  buduće generacije. Stoga  kulturnu  baštinu treba očuvati.  Zaslužnim  za  očuvanje  kulturne baštine Ministarsto  kulture i medija u Hrvatskom državnom arhivu  tradicionalno je dodijelilo nagrade „ Vicko Andrić“ u  tri   kategorije. Godišnju  nagradu „  Vicko Andrić“  dobio je stručni  tim Hrvatskog restoratorskog  zavoda  za  istraživanja i obnovu  crkve sv Roka  u  Draguću , nagradu „ Vicko Andrić“  za doprinos lokalnoj  zajednici  dobio je  Zvonko Trdić,  a nagradu  „ Vicko Andrić“ za životno djelo  povjesničar umjetnosti  Pavuša Vežić. Nagrade je  uručila ministrica kulture i medija Nina Obuljen  Koržinek.

  „Ova nagrada nije tek priznanje i valorizacija rada, ona je simbol  zahvalnosti  svim konzervatorima i restauratorima koji znaju da niti jedna patina nije tek puki sloj prašine, već je to priča što čeka  da bude ponovno  otkrivena i pročitana. Konzervatori i restauratori čuvajući  naše starine čuvaju  Hrvatsku onakvom kakva je bila nekada kao zemlju ilirskih, rimskih, starohrvatskih slojeva, punu  dinamike, nemira i sukoba, političkih obrata, ali i kao zemlju napretka, bogatih umjetničkih izričaja i duhovnih nadahnuća“, rekla je ministrica Obuljen Koržinek. Spomenula  je da u  razornom  zagrebačkom potresu prije pet godina među najtežim oštećenim građevinama bili su i neki  od najvrjednijih  spomenika kulturne baštine središnje Hrvatske te je  zahvalila stručnjacima na njihovom angažmanu.

  „ O  uspješnosti struke svjedočimo iz dana u dan. Pet godina poslije potresa svjedočimo   ne samo završetku  obnove, nego i revitalizaciji  naših kulturnih  dobara“ rekla je ministrica  Obuljen- Koržinek Spomenula je završeni projekt druge scene  Hrvatskog narodnog kazališta. Radi se o projektu od nacionalne važnosti koji snažno doprinosi  kulturnom razvoju  Zagreba.

 „ To je tek  jedan od primjera kojim smo  u sklopu obnove od potresa uložili dodatne napore i sredstva kako bismo revitalizirali kulturnu infrastrukturu  i dali joj novi život  suvremenim kulturnim potrebama“, poručila je ministrica Obuljen Koržinek.

   Voditeljica  istraživanja i povjesničarka umjetnosti Krasanka Majer  Jurišić istaknula je kako je timu  izuzetno važno  da je  višegodišnji  rad  prepoznat i nagrađen .

     Hrvatski restauratorski zavod  doista njeguje metodološki usustavljen pristup. Trudimo se na  svim našim programima primijeniti  znanje i vještine sagledavajući interdisciplinarno probleme   na  kulturnoj  baštini“, pojasnila je Majer  Jurišić.  Naglasila je da je crkva sv Roka jedna mala crkva  koja je specifična po  tome što je u 16 stoljeću sagrađena  od   strane mještana, a  sagrađena kao zavjet sv Roku   zbog nepogoda koje  su Draguć zadesile.

 „ Za nas je obnova  ove crkve  jedno iznimno iskustvo. Određene  poteškoće  se javljaju u svakodnevno   radu , ali kad je rad  dobro isplaniran , ako je to prethodno utemeljeno  na  podrobnom sagledavanju i istraživanjima  sve ide svojim tijekom“, rekla je  Majer Jurišić.

 Veliki  entuzijast Zvonko  Trdić  ponosan je na dobivenu  nagradu za očuvanje kulturne  baštine starog  grada Modruš  i ogulinskog  kraja. Naglasio je da  je nagrada priznanje mnogima koji su  zajedno s njim odradili veliki posao u posljednjih  četvrt stoljeća.

 „ Bez dvjestotinjak znanstvenika iz cijele Hrvatske  i okolnih  država  te velikog broja vrijednih suradnika ne bi se napravio posao koji je napravljen . Modruš i modruški kraj  u hrvatskoj   povijesnoj znanosti  nije  imao niti približno onu važnost koja mu pripada i uspjeli smo puno toga promijeniti  u percepciji i danas su  u znanstvenim   krugovima upoznati  gradom Modruš kao jednim od najvećih srednjovjekovnih  gradova tadašnje Hrvatske“ objasnio je  Trdić. Poručio je da je lokalna baština hrvatski identitet ,  čuvanje  baštine je čuvanje identiteta 

 Povjesničar  umjetnosti  Pavuša  Vežić rekao je  da nagrada za životno djelo je priznanje za dugotrajan rad, a za njega  ova nagrada ima i dodatno značenje.. Naime  nagradu  smatra i kao priznanje kolegama s kojima je radio.

  „ To je bila jedna fina generacija  zadarskih konzervatora, a  ja sam samo jedan od njih. Kad jedan  iz takve dobre ekipe dobije nagradu  onda i svi  ostali na neki način dožive priznanje. To je kao karika u lancu , ako je karika dobra  cijeli lanac može biti povezan. Nagradu sam  posvetio i zadarskoj konzervatorici Kseniji  Radulić, za sebe mogu reći da sam bio njezin učenik. Ona je postala  pravi  autoritet  u zaštiti spomenika kulture , ne samo u Zadru, nego i u Hrvatskoj . Autoritet svog znanja i stručnosti  rado je prenosila na kolege   koji su s njom radili.  Kasnije  sam radio  po onoj metodi  kojoj nas je ona  učila , kako je   vodila konzervatorske radove  na građevinama na kojima sam kao konzervator bio tek početnik. Učio  sam se uz Kseniju  Radulić  i to je bilo  dragocjeno  kroz  moju cijelu karijeru“ ispričao je  Vežić.