Muzej Prigorja prisjetio se 26. godišnjice smrti Nikole Tanhofera

Često se događa da su neke važne osobe poznatije i popularnije u svijetu nekolikod nas, pa ne čudi da je tako i s Nikolom Tanhoferom, najpoznatijim Sesvećanom na svijetu. 

Točno jučer, u nedjelju, 24. studenoga navršilo se 26 godina od smrti Nikole Tanhofera, prema karti Notable people* koja koristi podatke Morgane Laouenan i dr., najpoznatijeg Sesvećana. Njegovih postignuća prisjetili smo se u Muzeju Prigorja ranije ove godine izložbom Nikola Tanhofer: Zatamnjenje - odtamnjenje autora Diane Nenadić i Silvestra Kolbasa, te Damira Fofića. Izložbu je pratila tribina u Knjižnici Sesvete te niz projekcija njegovih najboljih filmova u Dvorani NS Sesvete, a rodila se ideja i da se kino-dvorana nazove po njemu! Prilika za to bit će na 100. obljetnici njegova rođenja 2026. godine!

NIKOLA THANHOFFER – SESVETSKA VEZA  – Nikola Thanhoffer rođen je na Božić 1926. godine u željezničkom stanu kolodvora Sesvete kao drugo dijete u obitelji Nikole Thanhoffera, starijeg, željezničkog prometnika i majke Adele, rođ. Pinhack. Krstio ga je sesvetski župnik Nikola Matica 15. ožujka sljedeće godine u crkvi Svih Svetih.  Iako nemamo točan podatak kada se obitelj Thanhoffer točno doselila u Sesvete, možemo pretpostaviti da se to dogodilo krajem 1923. ili početkom 1924. godine. 

Po dolasku u Sesvete otac Nikola se odmah uključio u društveni život tadašnjih Sesveta u kojima je od 1921. počela proizvodnju modernizirana tvornica suhomesnate robe K. Rabus i sin u sklopu koje se počinju javljati pojedine aktivnosti zabavnog, kulturno-prosvjetnog i sportskog karaktera, a potom i nicati razna društva. Jedno od njih je i društvo Hrvatski sokol Sesvete osnovano 1924. godine. Sesvetski prometnik Thanhoffer, živ i pokretan duh, pun mladenačkog entuzijazma, imenovan je za vođu sesvetskog sokolskog društva. Kao spiritus movens brojnih aktivnosti u Društvu osnovao je amatersku dramsku sekciju kojoj se posvetio svim žarom i punim oduševljenjem. 

NIKOLA TANHOFER – TOTALNI FILMAŠ  – Nikola Tanhofer filmom se počinje baviti 1943. godine u kino-amaterskom društvu Romanija. Nakon završene gimnazije počinje raditi kao laborant, tonski tehničar i snimatelj-reporter u Filmskom poduzeću DFJ , Direkciji za NR Hrvatsku i u Zora filmu. Upisuje studij Povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U dvadesetdrugoj godini snima prvi dugometražni igrani film Zastava (Branko Marjanović, 1949.) koji se odlikuje fotografijom na razini tadašnjih visokih svjetskih standarda, posebice glede tretmana svjetla, kompozicije i uopće likovnosti kadra, i nakon toga još šest igranih, te dvadesetpet kratkometražnih filmova. U filmu Plavi 9 (Krešo Golik, 1950.) gdje je susnimatelj Slavko Zalar vješto održava vizualni kontinuitet i ugođaj, a ističe se i u vještoj uporabi maketa. U filmu Sinji galeb (Branko Bauer, 1953.) uočen je rad kamere i to zbog funkcionalnih kompozicija slike, vizualno atraktivnih kutova snimanja, uspješne primjene stražnje projekcije (po prvi puta u jugoslavenskoj kinematografiji), trikova (prizori na moru), te stvaranja ugođaja svjetlom (predvečerje). Njegova je kamera majstorski vođena i u filmovima Branka Marjanovića Ciguli Miguli (1952.) i Opsada (1956.). U omnibus filmu Ključ (1965.), u dvije priče koje su režirali Vanča Kljaković i Antun Vrdoljak, upravo je fotografija najekspresivniji čimbenik. Snimatelj je i u filmu Bablje ljeto (1970.) koji i režira. Ovdje istražuje mogućnosti izražavanja bojom i potvrđuje svoju visoku likovnu kulturu. U filmu Svanuće (1964.), snimatelj je Antun Markić, Tanhofer eksperimentira filmskim formatom mijenjajući tijekom filma izrez kadra. 

NIKOLA TANHOFER – INOVATOR – Tehnički superioran, kao redatelj je potaknuo prvo snimanje u boji u filmu Klempo (1958, snimatelj S. Zalar) uz fenomenalne snimke zračnih akrobacija, osmislio je i nadzirao snimanje vožnje i sudara autobusa i kamiona pomoću maketa te uporabu stražnje projekcije u filmu H-8… (1958, snimatelj S. Zalar), koncipirao i izveo optičke trikove smanjivanja i povećavanja osoba u filmu Sreća dolazi u 9 (1961, snimatelj B. Ivatović), uveo korištenje odraznog svjetla u Dvostrukom obruču (1963, snimatelj T. Pinter), eksperimentirao s okvirom promjenjivih proporcija u filmu Svanuće(1964, snimatelj A. Markić)…Ne  podcjenjujući doprinose pojedinih snimatelja, bez Tanhofera se te stvari ne bi dogodile. Svoje inovacijske strasti upražnjavao je pionirski se iskušavajući i na polju digitalne grafike.

NIKOLA TANHOFER – PEDAGOG – Kao pedagog 1969. godine utemeljuje studij Filmskog i televizijskog snimanja, te je na Akademiji dramske umjetnosti sveučilišni nastavnik do kraja života. Kao vrstan pedagog, teoretičar i praktičar uvijek je nastojao povezati tradicionalnu filmsku fotografiju s novim stremljenjima (primjerice snimanje u uvjetima postojećeg svjetla).

Autor je niza stručnih članaka i dvije temeljne knjige za svakog snimatelja Filmska fotografija (1981.) i O boji na filmu i srodnim medijima (2000.). Prvi je predsjednik Hrvatske udruge filmskih snimatelja 1996. godine. 

Za umjetnički rad nagrađen je brojnim nagradama, od kojih posebice treba istaknuti Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo (1986.) i odlikovanje Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1996.).