Zagrebački muzejski vikend u Sesvetama: Dragutin Domjanić između riječi, prostora, lutke i pozornice

Muzej Prigorja u Sesvetama otvorio čak četiri izložbe posvećene velikom pjesniku, a program je zaokružen dojmljivom scenskom izvedbom.

U sklopu drugog Zagrebačkog muzejskog vikenda – MUV, Muzej Prigorja u subotu, 5. rujna, postao je poprište jedinstvenog kulturnog događaja. Veliki hrvatski pjesnik Dragutin M. Domjanić dobio je ono što umjetnici rijetko doživljavaju: umjesto samo jednog osvrta na njegovo stvaralaštvo, javnosti su predstavljena četiri različita pogleda kroz četiri izložbene cjeline, zaokružena povratkom autora na samu pozornicu.

Iako stilski i tematski različite, izložbe su se stopile u jedinstvenu priču o tome kako autora rođenog prije stoljeće i pol ponovno učiniti prisutnim u prostoru u kojem i danas živimo, a uz koji je on ostao organski vezan.

Od povijesnih dokumenata do javnog prostora

Prva izložbena cjelina pod nazivom „Dragutin Domjanić – Stoljeće i pol“ vraća posjetitelje samom autoru i njegovu dobu. Domjanić je bio svestrani intelektualac – pravnik, sudac, prevoditelj i kulturni djelatnik, no najtrajniji trag ostavio je kao jedan od najvećih pjesnika na kajkavskom jeziku, duboko povezan s Prigorjem i Adamovcem.

Druga izložba, „Exegi monumentum“ autora Milivoja Šegana, bavi se Domjanićevom prisutnošću u svakodnevnom životu. Šeganov prijedlog spomen-obilježja za Trg Dragutina Domjanića u Sesvetama propituje naš odnos prema sjećanju te istražuje treba li ono biti uklesano u kamen i broncu ili je dovoljno ono što je već trajno zapisano u jeziku.

Svijet lutaka i povratak Petrice Kerempuha

U Galeriji Kurija priča se seli u kazališni medij. Izložba „Lutka – Dodir mita i stvarnosti“, autorica Gabrijele Šimić i Marijane Županić Benić, prikazuje lutku kao samostalni umjetnički objekt i most između stvarnog i zamišljenog svijeta.

Središnji povijesni trenutak donosi izložba „Dragutin Domjanić – Petrica Kerempuh i spametni osel“. Ona nas vraća Domjanićevoj marionetnoj igri iz 1920. godine, koja predstavlja rano i iznimno važno poglavlje profesionalnog lutkarstva u Hrvatskoj. Kroz dijalog dokumentarne građe, pjesama i fotografija s crtežima Pavela Petroviča Fromana te radovima suvremenih umjetnika, Domjanićevo djelo prestaje biti samo lekcija iz udžbenika i postaje materijal za novo čitanje.

Baština koja živi na pozornici

Vrhunac i smisao cijelog projekta pokazao se na samom kraju programa kroz multimedijski scenski događaj „Kod Jana i Petrice“ u izvedbi Stanislava Habjana i Renea Medvešeka. Oni su Domjanićevo nasljeđe preveli u živu izvedbu, riječ i glazbu, dokazujući da baština nije samo ono što čuvamo u arhivima, nego ono što smo sposobni ponovno pokrenuti.

Riječi Draguta Domjanića pokazale su da, za razliku od kamena, ne miruju – one ponovno prelaze iz knjige u prostor, iz slike u lutku te s pozornice ravno među ljude. Sesvete su ovog vikenda potvrdile da prostor u kojem živimo čine i naše priče i sjećanja te da se Domjanić itekako ima kamo vratiti.

Tekst: Tomislav Mrčić