Ekran može pričekati, priroda ne može: Kako su „Kapljice“ otkrile čari stvarnog svijeta

U sklopu Dana medijske pismenosti, mališani Dječjeg vrtića „Leptir“ istraživali su granicu između digitalnog i stvarnog, zaključivši kako je skakanje po lokvama zabavnije od bilo kojeg crtića.

 Dok se digitalna tehnologija sve ranije uvlači u dječje živote, odgojna skupina „Kapljice“ iz Dječjeg vrtića „Leptir“ odlučila je krenuti u suprotnom smjeru. U periodu od 27. do 30. travnja 2026., pod vodstvom svojih odgojiteljica, djeca su kroz projekt posvećen Danima medijske pismenosti učila o važnoj ravnoteži između vremena provedenog pred ekranom i onoga u prirodi.

Od slikovnica do kišnih kapi

Putovanje u svijet medijske pismenosti započelo je pričama. Uz slikovnice „Medvjedići i previše televizije“ te „Kamo je otišla priča?“, mališani su na njima blizak način otkrili kako prekomjerno gledanje u ekrane može „ukrasti“ vrijeme za maštu i igru.

No, prava je lekcija uslijedila testom u stvarnosti. Nakon što su putem videa slušali zvukove kiše i vjetra, djeca su opremljena kabanicama i čizmicama izašla na pravu kišu. Osjećaj kapi na koži i skakanje po pravim lokvicama donijeli su jednoglasan zaključak: stvarni doživljaj neusporedivo je bolji od onog digitalnog.

„Dnevnici emocija“ uključili i roditelje

Projekt nije stao na vratima vrtića. U cijelu su se priču uključili i roditelji kroz posebne dnevnike koje su vodili sa svojom djecom. Jedan dan bio je rezerviran za digitalne sadržaje, dok je drugi bio posvećen boravku u parku ili na igralištu.

„Dok gledam crtiće, ne mogu pričati s mamom i tatom“, iskreno je primijetila petogodišnja J.K., dodajući kako joj je nakon gledanja videa „mozak malo čudno radio“. Njezin vršnjak M.F. opisao je sreću koju je osjetio vozeći bicikl s prijateljima, istaknuvši kako se pred ekranom – zapravo nije imao s kime igrati. Malo mlađi K.S. Izjavio je da je, unatoč tome što voli Pokemone, drugog dana uživao u igrama „Ledene babe“ i skrivača s cijelom obitelji. „Bilo je najzabavnije kad sam dao gol“, zaključio je maleni K.S., potvrdivši da su zajedničke sportske aktivnosti s roditeljima nezamjenjive. 

Višestruke dobrobiti za razvoj

Kroz ove aktivnosti djeca nisu samo razvijala kritičko razmišljanje, već su dobila priliku osvijestiti vlastite emocije. Odgojiteljice naglašavaju kako su ovakvi projekti ključni za:

Cjelovit osjetilni doživljaj koji potiče razvoj motorike i govora.

Prepoznavanje nelagode pri susretu s neprimjerenim sadržajima i traženje pomoći odraslih.

Spoznaju da je priroda „najveće igralište“ koje nudi slobodu i izazove kakve algoritmi ne mogu zamijeniti.

Ovaj hvalevrijedan projekt roditeljima je poslužio kao koristan podsjetnik na važnost postavljanja jasnih pravila o korištenju uređaja, ali i kao poticaj da kvalitetno vrijeme s djecom provedu tamo gdje se najljepše uspomene stvaraju – na svježem zraku.

Projekt su osmislile i provele odgojiteljice, savjetnica Mišela Combaj, te Andrea Vodopija i Karla Milković.