MLADI HRVATI IZMEĐU MIGRANATA I UMJETNE INTELIGENCIJE: Budućnost bez škole, bez rada i — bez slobode!?

Dok globalni tehnološki autoriteti najavljuju doba neviđenog materijalnog obilja u kojem će roboti i AI preuzeti sve poslove, postavlja se ključno pitanje: hoće li čovjek u takvom svijetu ostati slobodno biće ili tek pasivni promatrač vlastite egzistencije?

Prema svjetskim vizionarima i tumačima umjetne inteligencije, čini se da i mladim naraštajima u Hrvatskoj napokon stiže zlatno doba: uskoro će im sjekira upasti u med — nema više škole, nema više posla, a možda ni ustajanja prije podneva! Robot će raditi, umjetna inteligencija će misliti, a mi ćemo samo nadgledati jesu li oni to dobro odradili.

A što će biti s radnicima koji su posljednjih godina dolazili iz Afrike i Azije? Ako roboti uistinu preuzmu većinu poslova, možda će i oni moći odahnuti nakon rada za crkavicu; ako ih Hrvatska više ne treba kao radnu snagu, možda će ovdje ostati da bi uživali u blagodatima nerada. Ostaje im samo ležati na plaži, piti kavu i gledati kako strojevi rade – pravi raj na zemlji, bez stresa i s još više slobodnog vremena za – ništa.

Nedavno je svijetom odjeknulo mišljenje milijardera Elona Muska o tome kamo nas vodi umjetna inteligencija. Prema njegovim izračunima vjerojatnosti, čovječanstvo se nalazi na pragu doba neviđenog obilja u kojem će koncepti poput posla, siromaštva, pa čak i novca, postati zastarjeli. Tvrdi da je napredak AI-ja nezaustavljiv i da nam ne preostaje ništa drugo nego da se prepustimo i "uživamo u vožnji", čak i ako postoji 10 do 20 posto izgleda da ta vožnja završi uništenjem čovječanstva. A do tada imat ćemo "univerzalni visoki dohodak" u svijetu u kojem umjetna inteligencija i roboti mogu proizvesti svu robu i usluge. Zapravo nitko neće imati posao, pa logično niti škole neće biti u funkciji.

Smisao života

E sad, pitanje je hoćemo li u takvom scenariju ostati i dalje slobodni ljudi ili će nam životom upravljati roboti. Ako nas budu potpuno zamijenili, znači da su bolji i sposobniji od nas, a istovremeno jeftiniji i socijalno nezahtjevni – komu mi onda uopće trebamo. „Ima li onda tvoj život smisla“, retorički se zapitao Musk.

Do tog Muskova vremena treba se još malo strpjeti. Međutim, kako tehnologija sve brže napreduje, današnja hrvatska generacija Z sigurno je već zakoračila u tu budućnost. Prva je to generacija koja je odrasla uz pametne telefone, internet i društvene mreže. Nas starije nitko više neće pitati za mišljenje o tome je li to dobro ili nije. Još u svijetu nema primjera življenja i bez školovanja i bez rada, ale već je danas tehnički moguće raditi znatno manje, jer se radi često od kuće, i to uvelike uz pomoć AI-ja. S obzirom na brzinu kojom živimo, stav da škola i posao više nisu nužni za preživljavanje zamisliva je budućnost. Podsjetimo se samo vremena COVID-a. Nije li tada proveden eksperiment kako se ne mora ići u školu niti na posao? Radilo se i školovalo od kuće.

Nestanak klasične škole

U posljednje vrijeme klasično školovanje sve se više dovodi pod upitnik. Možda vrlo brzo neće biti školaraca koji će s torbom putovati do škole. U svijetu, u mnogim zemljama, već je zaživjela praksa tzv. homeschoolinga, a nešto se zbiva i u Hrvatskoj.

– Sada smo u fazi javljanja školama u Hrvatskoj koje bi bile zainteresirane za sudjelovanje u eksperimentalnom programu odgoja i obrazovanja kod kuće – izjavila je gospođa Carla Konta, osnivačica udruge „Homeschooling Hrvatska“. Udruga „Homeschooling Hrvatska“ stvorena je kao inicijativa skupine roditelja koja se zalaže za zakonsko reguliranje obrazovanja kod kuće u Hrvatskoj. Udruga je nezavisna, neprofitna, nevladina, nekonfesionalna i nestranačka te otvorena za sve zainteresirane.

Inače, obrazovanje kod kuće dopušteno je u većini europskih zemalja, a provodi se na zahtjev roditelja. Gdjegdje roditelji trebaju dobiti odobrenje ministarstva, a gdjegdje je dostatno tek obavijestiti školu da će dijete ispisati iz škole, kao na primjer u Francuskoj, Sloveniji i Srbiji.

Mogli bismo se našaliti kako su Romi u Hrvatskoj zapravo preteče tih ideja da se djecu ne šalje u školu, pa bi se jednom moglo postaviti pitanje smisla proračunskog financiranja i poticanja romske djece da završavaju osnovne škole.

U svakom slučaju, pitanje školovanja i rada u budućnosti će se vezati uz pitanje vlastite slobode. Možda napokon dolazi savršeno slobodno društvo, u kojem će i roditelji i njihova mladež biti sretni: škole će postati muzeji, poslove će obavljati roboti, a umjetna inteligencija će umjesto nas odlučivati što ćemo jesti, gdje ćemo živjeti, što ćemo kupiti i kako ćemo provesti dan. Je li onda to sloboda!? Ako se jednog dana zapitamo jesmo li uistinu slobodni, AI će analizirati naše pitanje i vjerojatno će odgovor biti ovaj: Da, potpuno si slobodan — od škole, posla… čak i od donošenja vlastitih odluka.

____

Ovaj članak objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.