MLADI HRVATI IZMEĐU MIGRANATA I UMJETNE INTELIGENCIJE: Kako pobjeći od umjetne inteligencije? I Zašto?

Dok umjetna inteligencija ugrožava rutinske kognitivne poslove, a uvozna radna snaga manualna zanimanja, pred novom generacijom Hrvata je ključni izazov: kako odabrati karijeru koju tehnologija ne može automatizirati.

Prije 30-40 godina vrijedilo je pravilo: “Nauči jedno zanimanje i radi ga cijeli život.”

Danas je nešto drukčije i moglo bi se poručiti mladima: “Nauči kako učiti i surađivati s tehnologijom.” Tu je možda riječ o najvažnijoj promjeni u svijesti ljudi koju umjetna inteligencija donosi. Osobito kada mislimo na obrazovanje i karijeru. 

Mladi u Hrvatskoj, čini se, gledaju u umjetnu inteligenciju s onim istim osjećajem s kojim njihovi roditelji gledaju račun za struju – nije im baš jasno što se događa, ali slute da će ih skupo stajati.

AI već im piše eseje, crta slike, programira, čisti po kući… –  i mladi se Hrvati pitaju postoji li uopće zanimanje koje će mu ostati nedostižno.

„Možda bih mogao biti programer“, upitao se jedan mladić, koji je odmah potom shvatio da je upravo programiranje prvo što je umjetna inteligencija naučila. No isto tako, programiranje ju je i razvilo. Tako da se u posljednje vrijeme sve češće čuju komentari kako su programeri sami sebi stvorili opasnu konkurenciju.  

Jedna pak djevojka razmišlja o novinarstvu, ali joj ChatGPT već piše tekst i nudi joj naslov. Netko predlaže frizerski salon, no odmah se pojavi pitanje: koliko je vremena potrebno da robot nauči razlikovati finu frizuru od katastrofe? Ipak jedno od zanimanja koje neće stići robotska ruka možda je konobarenje. Tu je ljudski dodir presudan – primjerice, biti konobar koji će vas saslušati dok se žalite na život, a ne samo ponuditi tri statistički najvjerojatnija jela ili pića.

Zaboravite rutinske poslove

Može se očekivati da će umjetna inteligencija u sljedećih 10-15 godina najviše pojesti rutinske kognitivne poslove: administraciju, računovodstvo, osnovno programiranje, copywriting, jednostavnu analizu podataka, call centre, osnovni dizajn, pravnu pomoć na nižoj razini itd.

A glede nekih manualnih zanimanja, to smo već apsolvirali. Jeftina radna snaga iz Afrika, Azije ili s Balkana preuzet će građevinu, turizam, logistiku i uslužne djelatnosti. Konkurencija na tim poslovima mogla bi biti brutalna.  

Hrvatska mladež stoga će se morati okrenuti pobjedničkoj strategiji, da se ne treba natjecati s Nepalcem za plaću od 1000 eura nego pokušati raditi poslove koje nitko neće, pa ni robot. Dakle one poslove koje nije jednostavno automatizirati. Možda zvuči apstraktno i visokoumno ali to bi bile neke duboke ekspertize, kompleksno rješavanje problema u nepredvidivim situacijama, kreativnost koja spaja nespojivo, na primjer dizajn i inženjering, visoka emocionalna inteligencija i prodaja, jer ljudi i dalje kupuju od ljudi, zatim liderstvo i upravljanje timovima… Tu su i fizikalne vještine i stručnost, elektrika, strojarstvo, građevina visoke tehnologije, održavanje sofisticiranih sustava  – pa da vidimo tko će to moći autsorsati umjetnoj inteligenciji ili Afrikancima! 

U posljednje vrijeme primijećen je rast alternativnih modela studiranja, dok klasični, tradicionalni fakulteti gube studente brže nego ikada prije. Je li riječ o novoj strategiji odabira životnog puta kod mladih Hrvata? Za razliku od klasičnih fakulteta s puno teorije, stručni i privatni studiji nude izravnu poveznicu s industrijom, mentorstvo i brži ulazak na tržište rada. Privatne institucije brzo gase zastarjele programe i uvode moderne smjerove, poput digitalnog marketinga, AI razvoja ili dizajna igara, što privlači mlade naraštaje. U vještinama vezanim uz tehnologiju diploma klasičnog fakulteta nije više bitan uvjet za zapošljavanje. Velike svjetske i domaće IT tvrtke primjenjuju načelo "pokaži što znaš, a ne što si završio". Osobito se to odnosi na tzv. STEM zanimanja – znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku.

„Sine, nauči dobro postaviti pločice“

Postoje podatci da je u Hrvatskoj prošle godine bilo 147.454 studenata, od kojih je oko 26 posto bilo u inženjerstvu, prirodnim znanostima te biomedicini i zdravstvu. Samo inženjerstvo činilo je 26,4 posto. Na žalost, STEM zanimanja nisu nužno sigurna od AI-a. Najnovije istraživanje Europske komisije pokazuje da su upravo visokoobrazovana zanimanja — uključujući inženjere i softverske stručnjake — među onima s većom izloženošću umjetnoj inteligenciji. 

Za Hrvatsku OECD procjenjuje da je oko 24 posto zaposlenih izloženo generativnom AI-ju, prema kriteriju da se najmanje petina njihovih radnih zadataka može uz AI obaviti dvostruko brže! Jesu li onda roditelji koji su gurali mlade da upisuju STEM zanimanja zapravo nasamarili  svoju djecu?! Paradoks je da bi se u budućnosti relativno „sigurnijim“ mogli pokazati neki poslovi koje su roditelji dosad smatrali manje prestižnima — dobar električar, vodoinstalater, građevinski radnik, serviser itd. Možda će roditelji uskoro djeci umjesto ‘upiši fakultet!’ napokon govoriti: ‘Sine, nauči dobro postaviti pločice — ChatGPT to još ne zna'.

Možemo li pobjeći od AI? I zašto bismo pobjegli? Ipak, koliko čujemo, najveći strah mladih nije to da će gubiti posao, nego da će morati pronaći novi posao koji će AI preuzeti prije nego što oni dobiju prvu plaću. Netko je nakon svih tih pretpostavki dometnuo jedno duhovito, ali i realno razmišljanje: „Možda će budućnost pripasti zanimanjima koja umjetna inteligencija teško razumije – primjerice, stručnjaku za hrvatsku birokraciju ili osobi koja zna gdje se u državnoj službi zapravo predaje onaj papir koji nije potreban, ali ga ipak morate donijeti“. Hrvatskoj  birokraciji čini se da nitko ne može naškoditi, pa ni AI.

Ipak treba biti optimističan –  ako ništa drugo, uvijek se može pitati umjetnu inteligenciju za savjet kako pronaći zanimanje koje umjetna inteligencija neće moći zamijeniti.

Ovaj članak objavljen je uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.