Foto:
SDP upozorava na pogubne posljedice najvećeg trgovinskog ugovora u povijesti Unije: dok Vlada RH podržava sporazum, poljoprivrednici strahuju od nelojalne konkurencije i uvoza proizvoda tretiranih zabranjenim pesticidima i hormonima.
Na konferenciji za novinare SDP je upozorio da će trgovinski sporazum Europske unije sa zemljama Mercosura (Brazil, Argentina, Urugvaj i Paragvaj) nanijeti ogromnu štetu hrvatskim poljoprivrednicima, osobito malim OPG-ovima, ali i ozbiljno ugroziti sigurnost hrane. Unatoč tim rizicima, hrvatska Vlada podržava sporazum, čime pokazuje da joj očito nije stalo do domaće poljoprivrede koja je već godinama „na koljenima“.
„Radi se o najvećem trgovinskom sporazumu koji sklapa Europska unija, o kojemu se pregovara više od dvadeset godina. Razlog kojim Europska komisija opravdava sporazum jest otvaranje novih tržišta i ukidanje carinskih kvota za većinu poljoprivrednih proizvoda. Sporazum je izglasan na Vijeću EU-a; Hrvatska je glasala 'za', dok su protiv bile Poljska, Mađarska, Irska, Francuska i Austrija, a Belgija je ostala suzdržana. Još nas čeka glasanje u Europskom parlamentu“, pojasnio je SDP-ov zastupnik u Europskom parlamentu Marko Vešligaj.
Vešligaj je naglasio da će se borba protiv ovog sporazuma nastaviti jer je on loš za poljoprivrednike, ali i za sve građane zbog upitne kvalitete hrane koja bi mogla preplaviti europsko tržište.
Dvostruki standardi: Hormoni i pesticidi na tanjurima građana
„Europska unija ima najviše standarde u proizvodnji hrane – od ekoloških i zdravstvenih do radnih. Proizvođači iz zemalja Južne Amerike imaju znatno blaže propise u tri ključna segmenta: uporabi hormona, pesticida i herbicida te genetski modificiranih organizama (GMO). Primjerice, u EU-u je strogo zabranjena uporaba hormona rasta u govedarstvu, dok je u zemljama Mercosura to normalna praksa“, objasnio je Vešligaj.
Podsjetio je kako je nedavno, na intervenciju Europske komisije, smrznuta hrana koja sadrži te hormone povučena s polica supermarketa u nekim europskim zemljama, uključujući i Hrvatsku. Uz to, u Južnoj Americi koriste se herbicidi i pesticidi za koje je dokazano da su štetni za neurološki razvoj djece i reproduktivno zdravlje, zbog čega su u Uniji zabranjeni.
Iako je Vešligaj s grupom zastupnika tražio da proizvodi iz uvoza poštuju iste standarde kao i oni europskih poljoprivrednika, taj je zahtjev odbijen. Zbog straha od nelojalne konkurencije, europski poljoprivrednici organizirali su prosvjede u Bruxellesu i Strasbourgu.
Manje novca iz EU fondova, veći pritisak uvoza
Situaciju dodatno otežava novi višegodišnji financijski okvir EU-a.
„Hrvatskoj će u novom razdoblju za poljoprivredu biti na raspolaganju 3,7 milijardi eura, u usporedbi s dosadašnjih 5 milijardi. To znači manje novca za naše proizvođače u trenutku kada će konkurencija biti veća, a priljev uvoznih proizvoda jači“, upozorio je Vešligaj. Dodao je kako je sa 140 zastupnika potpisao zahtjev Europskom sudu da ocijeni je li sporazum u skladu sa zakonodavstvom EU-a.
Udar na stočarstvo i šećernu industriju
Saborska zastupnica SDP-a Sanja Bježančević istaknula je da EU od hrvatskih proizvođača zahtijeva sve više standarde zaštite okoliša i dobrobiti životinja, što izravno povećava troškove proizvodnje.
„Dok naši mali proizvođači jamče zdravu hranu, mi otvaramo tržište proizvodima koji ne podliježu istim pravilima. Hrvatska poljoprivreda počiva na OPG-ovima, na oko 6.000 malih i srednjih proizvođača koji ne mogu držati korak s velikim južnoameričkim korporacijama“, izjavila je Bježančević.
Posebno su ugroženi sektori stočarstva, žitarica (kukuruz i soja) te šećerna industrija.
„Liberalizacija uvoza ovih proizvoda dodatno će srušiti cijene naših proizvođača. Za hrvatsku šećernu industriju, koja je već u velikim problemima, ovaj bi sporazum mogao biti završni udarac“, pojasnila je zastupnica.
Bježančević je zaključila kako Hrvatska nema jasnu strategiju prehrambene sigurnosti niti viziju zaštite domaćih proizvođača i potrošača. Na opasnosti sporazuma kontinuirano upozoravaju i Hrvatska poljoprivredna komora te brojne udruge, pa ostaje ključno pitanje: zašto Vlada RH podržava projekt koji izravno šteti domaćem agraru?