Dragutin Rakovec, čuvar baštine iz Vugrovca: Kako je „narodni prosjak” stvorio prvi hrvatski muzej

Na današnji dan prije točno 180 godina otvorene su prve stalne prostorije Narodnog muzeja u Zagrebu, a ključnu ulogu u tome imao je Dragutin Rakovec.

Krajem ljeta 1846. godine, otvorene su prve stalne prostorije Narodnog muzeja u Zagrebu. Među ljudima koji su svojim radom postavili temelje hrvatskog muzealstva bio je i Dragutin Rakovec, rođen u Vugrovcu.

Prije 180 godina, krajem ljeta 1846., u gornjogradskoj palači Narodnog doma svečano su otvorene prve stalne prostorije Narodnog muzeja u Zagrebu. Bio je to početak institucije iz koje će se tijekom desetljeća razviti neke od najvažnijih hrvatskih muzejskih ustanova.

A među ljudima bez kojih ta priča teško da bi bila moguća bio je i jedan Vugrovčan – Dragutin Rakovec.

Pravnik, književnik, publicist i ilirac, Rakovec je već od 1842. godine vodio brigu o preuzimanju, smještaju i čuvanju predmeta koji su pristizali za buduće muzejske zbirke. Nakon osnutka Narodnog muzeja postao je njegov prvi upravitelj i čuvar zbirki, odnosno prvi hrvatski muzejski kustos.

Suvremenici su ga prozvali „narodnim prosjakom“. Nadimak nije bio slučajan.

Rakovec je obilazio gradove i sela, obraćao se građanima i neumorno ih nagovarao da za budući muzej daruju stari novac, isprave, slike, prirodnine i druge predmete koji su svjedočili o hrvatskoj prošlosti. Muzej se tako nije rodio iz obilja, nego iz entuzijazma, darova i upornosti ljudi koji su razumjeli da predmeti iz prošlosti pripadaju i budućnosti.

Među darovateljima bio je i Rakovčev prijatelj, ilirac Ljudevit Farkaš Vukotinović, koji je muzeju darovao vrijednu zbirku od 300 minerala.

Zbirke tadašnjega Narodnog muzeja s vremenom će se razviti u zasebne specijalizirane ustanove, među kojima su Arheološki muzej u Zagrebu, Hrvatski prirodoslovni muzej i Hrvatski povijesni muzej.

Zato u Muzeju Prigorja na 180. obljetnicu Narodnog muzeja posebno podsjećamo na čovjeka koji je bio jedan od njegovih prvih čuvara i stvaratelja, a potekao je upravo iz našega kraja.

Njegova je priča zanimljiva i zato što pokazuje kako su nastajale prve hrvatske muzejske zbirke. Danas nam se muzej čini kao institucija koja već postoji, s kustosima, depoima, izložbenim prostorima i pravilima o čuvanju građe. Sredinom 19. stoljeća trebalo je tek uvjeriti ljude da predmete koje čuvaju po kućama, tavanima i ladicama treba sačuvati za opće dobro.

Rakovec je radio upravo to.

U jednom zapisu ostala je sačuvana i njegova misao koja gotovo savršeno sažima ideju muzeja:

„Bolje da se čuva na jednom sigurnom mjestu za opće dobro nego da propada po tavanima i ladicama.“

Danas, 180 godina poslije, ta misao nije izgubila ništa od svoje aktualnosti.

Dva muzejska početka na isti dan

Obljetnica Narodnog muzeja donosi i jednu gotovo nevjerojatnu podudarnost.

Otprilike u isto vrijeme 1846. godine, preko Atlantika je američki predsjednik James K. Polk potpisao zakon kojim je osnovan Smithsonian Institution u Washingtonu.

Na jednoj strani Atlantika Vugrovčan Dragutin Rakovec obilazio je hrvatske gradove i sela prikupljajući predmete za prvi hrvatski nacionalni muzej. Na drugoj je strani nastajala institucija koja će postati jedan od najvećih svjetskih muzejsko-istraživačkih kompleksa.

Dva muzejska početka. Jedan datum. I ista ideja – da se znanje i baština ne smiju izgubiti, nego ih treba sačuvati, istraživati i učiniti dostupnima svima.

Iz Muzeja Prigorja stoga na 180. obljetnicu čestitaju Narodnom muzeju u Zagrebu i njegovim baštinicima, kao i Smithsonian Institutionu.

A Dragutinu Rakovcu, našem Vugrovčanu i prvom hrvatskom muzejskom kustosu, dugujemo barem jedno – hvala što je znao da se baština ponekad mora i isprositi da bi bila spašena od zaborava.

Tekst: Tomislav Mrčić, Muzej Prigorja