Foto: Safety.guru Institut/Unsplash
Kupiti električni romobil djetetu koje ne smije njime upravljati — nije poklon. To je kao da ste mu kupili oružje. Bez znanja, bez kontrole, bez zaštite.
Sve teže i sve češće nesreće u kojima sudjeluju vozači romobila, posebice oni koji ih zbog godina još niti ne bi trebali voziti, sve su češća tema u medijima, ali i na društvenim mrežama. Ovih se dana vode velike javne polemike oko sudjelovanja vozača električnih romobila u prometu, te nedostatka propisa koji reguliraju tu, relativno novu granu prometala. Iako su propisi o toj tematici još podosta labavi, ipak jasno se kaže da djeca ne smiju upravljati električnim romobilom. Zakon kaže da su djeca osobe do navršene 14. godine, kada postaju maloljetnici.
Tom se tematikom u posljednje vrijeme putem svoje web stranice i društvenih mreža bavi i sesvetska udruga Saftey.guru Instituta za promicanje kulture i sigurnosti u prometu. Predsjednica udruge Sanja Paić ujedno je i autorica članka u kojem se bavi odnosnom roditelja prema njihovoj djeci kojima kupuju ta nova osobna prometala. Članak u suradnji s autoricom prenosimo u cijelosti.
Kako je moguće da roditelji — koji "vole najviše na svijetu" — naprave izbor koji dijete može stajati života?
Kupiti električni romobil djetetu koje ne smije njime upravljati — nije poklon. To je kao da ste mu kupili oružje. Bez znanja, bez kontrole, bez zaštite.
A radili ste to iz ljubavi, zar ne?
🔸 Jer svi u razredu imaju romobil.
🔸 Jer dijete je bilo dobro pa ste ga nagradili.
🔸 Jer ste vjerovali da je dovoljno pametno, iako nema ni 14.
🔸 Jer je reklo "neću brzo", "neću po cesti", "pazit ću".
🔸 Jer ste željeli biti roditelj koji daje, a ne koji brani.
☝🏻No niste mu dali igračku. Dali ste mu odgovornost koja daleko nadilazi njegove godine.
🎯 Djeca ne razumiju rizik kao odrasli. Njihov mozak još ne zna odvagnuti posljedice.
🎯 Ne mogu (i ne smiju) biti odgovorna za prometne odluke koje i odrasli često donose pogrešno.
🎯 Kad date djetetu romobil bez znanja o prometu, bez kacige, bez dozvoljene dobi — to nije sloboda. To je rizik koji ste vi preuzeli za njih.
I zato se moramo zapitati:
👉 Je li ljubav ono što dajemo, ili ono što čuvamo?
👉 Volimo li dovoljno da kažemo "NE" — i kad dijete plače?
👉 Volimo li dovoljno da budemo nepopularni, strogi, dosadni — a djeca živa, zdrava i sigurna?
Roditeljska ljubav nije u onome što kupimo, nego u onome što ih naučimo, zaštitimo i ne dopustimo.
Možemo kupiti djetetu romobil — ali samo kad za to ima godine, znanje, zaštitu i odgovornost.
Sve prije toga je kao da smo mu kupili problem. Ili nesreću. Ili gurnuli u rupu iz koje se, nažalost, ne može uvijek izvući. 🫣