Prigorski i zagorski planinari na 18. Ljetnom planinarskom pohodu na Lipu

U pomalo jesenjem ugođaju, uz povremeno rominjanje kiše u nedjelju, 29. kolovoza 2021. održan je 18. Ljetni planinarski pohod na Lipu. Nakon dvomjesečnih, gotovo paklenih vrućina, ovo planinarenje bilo je ugodno za hodanje obzirom na temperaturu zraka, ali je zbog obilnije kiše prethodnog dana staza na nekim dijelovima bila blatnjava.

Kako je polazište pohoda svake godine iz drugog mjesta podmedvedničkog područja, u planinarskom društvu „Lipa“ Sesvete za ovu je godinu odabrano polazište sa sjeverne, zagorske strane na trasi: Gornja Stubica – Gupčeva lipa – Slani potok (Etno selo „Dišeča starina“) – Tepčina špica – planinarski dom Lipa. Posebnost ljetnih pohoda je sudjelovanje planinarskog društva koje, u pravilu, djeluje izvan zagrebačkog područja kao „Društvo prijatelj pohoda“. Ove su to godine bili planinari PD „Stubičan“ iz Donje Stubice koji su s veseljem prihvatili sudjelovanje.

Na početku pohoda kod Spomenika seljačkoj buni i Matiji Gupcu u Gornjoj Stubici kustosica Muzeja seljačke bune, Lidija Kelemen upoznala je prisutne o prikazima na spomeniku monumentalne kiparske kompozicije autora Antuna Augustinčića, kao i o povijesnom trenutku nastanka seljačke bune. Potom je predstavnik UO HPD „Lipa“ Darko Motik dodijelio zahvalnicu „Društvu prijatelju pohoda“ predsjednici PD „Stubičan“ Ines Krušelj-Vidas, te su međusobno razmijenjeni darovi.

Hodanje 40 sudionika od spomenika bilo je alejom lipa prema župnoj crkvi Sv. Jurja do znamenite 9 m visoke Gupčeve lipe, spomenika prirode zaštićene 1957. godine. Bilo je zadovoljstvo stajati pod ogromnom krošnjom lipe stare preko 400 godina. Slijedio je hodački put planinarskom stazom br. 34 kroz naselje Slani Potok do zaseoka Hreni i lokaliteta Etno selo „Dišeča starina“. U ovoj oazi mira i seoskog ugođaja organizator pohoda je prisutne počastio s kriškama sočnih lubenica, kolačima i sokovima od bazge. 

O uređenju etno sela i gradnji prekrasne drvene kapele sv. Martina na zemljištu koje je bilo potpuno zaraslo govorio je domaćin etno sela, Vladimir Hren koji je i sam sudjelovao u tom projektu. Cilj je bio osmisliti nešto što bi bilo za zajedničko dobro, nešto što bi u sadašnjosti govorilo o prošlosti, vjerskoj i kulturnoj tradiciji ovog dijela Zagorja, o načinu života starih zagoraca te o ljepoti suživota čovjeka s Bogom i prirodom. Nakon viđenog, mislimo da su u potpunosti uspjeli u tom naumu jer nakon ovog tjelesnog i intelektualnog obogaćenja planinarenje je više nego ispunilo sva očekivanja. Nastavak hoda bio je uz vidikovac na Carevom brdu prema Tepčinoj špici da bi nakon dva sata nasmiješeni stigli na Lipu gdje je čak zasjalo sunce.

Nakon hodanja, okrjepe pri planinarskom domu i druženja uz pridržavanje epidemioloških mjera, planinari su se uputili do kapele Hrvatskih mučenika gdje je na otvorenom prostoru sv. Misu služio preč. Mario Migles, upravitelj Župe Svih svetih iz Sesveta koji se u molitvama prisjetio svih planinara koji su pohodili Lipu i izgradili ovu jedinstvenu kapelu.