Foto: Sesvete danas, Borko Samec i obitelj Andrašek
Osamnaestogodišnja Martina Andrašek ima najbolje rezultate na državnoj razini u svojoj, mlađoj seniorskoj konkurenciji, ali i u cijelosti.
Maturantica zagrebačke treće gimnazije, samozatajna djevojka iz Sesveta odlaskom poznate Sanje Jovanović, postala je najbolja hrvatska plivačica. Iako još mlada, u dobnoj skupini prve godine mlađih seniorki, trenutačno nitko u državi ne pliva brže od nje na 200 m leđno i 200 slobodno. O njenim uspjesima najbolje govore brojne medalje njih više od 450 s mnogih natjecanja od najmlađe dobi do danas, obješene u dnevnom boravku obiteljske kuće Andrašek.
„Kako sam počela s plivanjem? Pa i prvom razredu OŠ Sesvete odveli su nas u školu plivanja u Dubravu i tamo me zapazio trener koji je rekao da bi mogla doći malo trenirati. Tata me je odveo i tako sam ustvari počela”, govori nam Martina u pauzi između dviju obveza, jutarnjeg treninga i popodnevnog odlaska u školu. Teško joj je reći koja joj je medalja najdraža, ali ona koju će cijeli život pamtiti jest ona s klupskog natjecanja s prijelaza iz škole plivanja u malo starije plivače gdje je, naravno bila prva.
Mala Martina kao članica plivačkog kluba Dubrava (dolje u sredini)
Od medalja sa svih mogućih razina natjecanja u kojima je do sad sudjelovala, najznačajnije su s državnog natjecanja i dvije sa svjetskog školskog natjecanja prošle godine u Budimpešti gdje je osvojila dvije brončane medalje na 50 i 100 metara leđno. Prošle je godine kao juniorka na državnom prevenstvu bila najbolja, ali ne samo u svojoj konkurenciji, nego i apsolutno. Niže nam Martina državna i međunarodna natjecanja na kojima je u protekle dvije godine sudjelovala i pobjeđivala, ali premalo je prostora sve to nabrojiti, čak se i ona povremeno zamisli da nešto ne propusti. Naravno biti vrhunski sportaš ima i svoju cijenu.
Trenutačno kao članica Hrvatske plivačke reprezentacije trenira na Šalati. U Sesvetama ćete ju teško sresti, jer individualni vrhunski sport ne dopušta gotovo nimalo slobodnog vremena.
„Ustajem u 5 ujutro kako bih u 5,45 bila na bazenu i razgibala se prije samog treninga koji počinje u 6 i traje dva do dva i pol sata”, govori Martina o svom svakodnevnom danu. Nakon jutarnjeg treninga, ako ima nastavu ujutro kreće u školu gdje propusti prvi ili prva dva sata, ali u školi, obzirom da se radi o vrhunskoj sportašici, imaju za nju veliko razumijevanje na čemu im ona mnogo zahvaljuje. Doduše i školi to sigurno paše, jer joj je Martina donijela mnoge medalje s međunarodnih plivačkih školskih natjecanja.
Za takve vrhunske rezultate nije dovoljan samo jedan trening dnevno. Popodne od 14 do 15 sati je „suhi” trening, a od 15 do 17 je u bazenu. Nakon toga dođe doma oko 18,30 gdje ju čeka učenje i zatim počinak, jer gotovo nikad ne ide spavati iza 21 sat kako bi se do 5 ujutro mogla dobro odmoriti.
Na žalost za Hrvatsku, ali velika sreća za nju, Martinu naredne godine odlazi u Ameriku.
„Nekoliko američkih koledža, mislim 14 zapazilo je moje rezultate i ponudilo mi da dođem kod njih studirati. Sve mi je plaćeno, moje je samo da učim i dobro plivam. Sada sam u fazi odluke koji da odaberem”, ponosno nam ističe Martina, ali pružajući odmah utjehu da će ostati u našoj plivačkoj reprezentaciji i sudjelovati na velikim međunarodnim natjecanjima.
Osim stjecanja vrhunskog obrazovanja imat će priliku raditi i s vrhunskim trenerima što bi joj zacijelo trebalo dodatno pomoći u njenom plivačkom razvoju i napretku njezine, sad se već vidi, velike sportske karijere.
„Naš sustav obrazovanja ne nudi poticaj vrhunskim sportašima. U Americi je to puno uže, studirate pet, šest predmeta i imate dovoljno vremena i za vrhunski trening i za učenje, dok kod nas s 25 sati treninga tjedno to nije moguće”, požalio nam se Martinin otac Tihomir dodavši da cijela obitelj stoji iza nje i njene odluke o odlasku u Ameriku.
A mi ćemo je ubuduće gledati na mnogim velikim plivačkim natjecanjima kao članicu naše reprezentacije koja će ponosno predstavljati svoju državu, Zagreb i svoje Sesvete.