Sesvetsko sajmište danas: I dalje nezavršeno, poluprazno, tužno i jadno

Od završetka prvog dijela uređenja sesvetskog sajmišta prije četiri godine nije se napravilo apsolutno ništa, a pitanje je želi li se iskreno po tom pitanju nešto poduzeti.

Prvi radni dan u novoj godini donio je i prvi sajmeni dan na sesvetskom sajmištu. Naravno, nije se danas niti moglo očekivati bujanje ponude i posjete kupaca i kibicera, ali, osjećaj je da je daleko pustije nego bismo se tome nadali. Gotovo kao da je podsjetilo na dane pandemije. Prodavača je bilo vrlo malo, a nije se baš mogla vidjeti niti gužva kupaca. 

No, povod našeg današnjeg dolaska nije bilo evidentirati ponudu i potražnju, nego još jednom podsjetiti na maćehinski odnos našeg dragog grada prema sajmištu. Sada već gotovo četiri godine nije taknuti baš ništa. Toaletni čvor je i nadalje zatvoren, a ispred njega buvljak. Instalacije predviđene za ugostitelje i nadalje strše iz asfalta u očekivanju da se na njih priključe tipske kućice čija nabava je, čini se, toliko komplicirana da do danas nije uspjela biti realizirana. Potleušice od sadašnjih objekata većinom su danas bile zatvorene i bolje da jesu, jer odavno tamo nema niti H od higijene primjerene objektima s prodajom hrane u 21. stoljeću. Ne zato što ugostitelji sami to ne bi željeli, nego jednostavno nemaju priliku. 

Danas su radila tek dva objekta i u njima je ipak bilo dovoljno gladnih i žednih usta za uobičajeni poslovni dan. 

Inspekcija je već davno, prema propisima, trebala zatvoriti sajmište za sajmovanje, no, tu su ipak (mnogi bi rekli - srećom), podosta liberalni, jer znaju da je sajmovanje dio tradicije našeg naroda, da se sajmovanjem omogućuje malim proizvođačima održavanje tradicionalne proizvodnje i prodaje i njihov život, da se običnim (čitaj siromašnim) građanima omogućuje preživljavanje i održava još uvijek za mnoge način života. Iako su trgovački lanci uvelike zamijenili sajmove i tržnice, ipak još mnogi građani u želji za kupnjom domaćeg posežu do placeva i sajma. I ne treba sajmište i sajmovanje uništavati, a čini se da se upravo to sada i događa. 

I da, nemojte pitati što čini Vijeće gradske četvrti. Dobro već znamo da su potpuno nemoćni, obezvlašćeni, ali i kao takvi povremeno podsjećaju razine iznad sebe na potrebu uređenja sesvetskog sajmišta.

U četiri godine nije učinjeno baš ništa za sesvetski sajam, a deklarativno izjašnjavanje kako će se nešto nekada, jednom, možda, u planu je itd. napraviti nikoga više ne može uvjeriti u da je iskrena namjera nadležnih. 

No, možda i dogodi se čudo....