U Noći muzeja Muzej Prigorja privukao brojne Sesvećane

Muzej Prigorja još je jednom potvrdio status kulturnog središta Sesveta ponudivši posjetiteljima bogat spoj likovne umjetnosti, edukativne povijesti i vrhunske zabave za najmlađe.

Hrvatsko muzejsko društvo po 21. je put organiziralo nacionalnu manifestaciju Noć muzeja, kojoj se tradicionalno pridružio i Muzej Prigorja. Bogat i zanimljiv program privukao je brojne Sesvećane svih generacija, ispunivši prostore muzeja kreativnošću i zajedništvom.

Tradicija duga četiri desetljeća

Središnji dio programa u prizemlju muzeja bio je posvećen izložbi „Sesvetski likovni umjetnici i gosti“. Ova manifestacija već 39 godina okuplja renomirane lokalne autore, ali i njihove goste. Ono što je 1986. godine započelo kao druženje neformalne grupe entuzijasta, danas je prepoznatljiv kulturni događaj koji nadilazi lokalne okvire. Ovogodišnje izdanje predstavilo je recentnu produkciju dvadeset autora u klasičnim disciplinama poput slikarstva, grafike i kiparstva, a posjetitelji su imali jedinstvenu priliku u izravnom razgovoru s umjetnicima doznati više o njihovom stvaralačkom procesu.

Magija i radionice za najmlađe

Za najmlađe posjetitelje i njihovo oduševljenje pobrinuli su se Mak teatar i Ivica Krakić nastupom „Artisti i trikovi“. Nakon mađioničarskih čuda, uslijedile su kreativne radionice prilagođene djeci i odraslima, čime je muzej još jednom pokazao svoju ulogu u edukaciji kroz igru.

Povijesna šetnja kroz srce Sesveta

Ipak, mnogima je najatraktivniji dio večeri bilo predavanje muzejskog povjesničara, prof. Damira Fofića. Fokusirajući se na ono što je srž muzejske djelatnosti – očuvanje baštine – prof. Fofić je održao predavanje o povijesti današnje Ninske ulice.

Posjetitelji su mogli čuti fascinantnu priču o razvoju nekadašnjeg puta koji je kasnije nosio naziv Ulica Patrisa Lumumbe, a danas je poznat kao Ninska. Uz priču o transformaciji te ulice, predavač se dotaknuo i drugih povijesnih značajki Sesveta, nakon čega je zainteresirane proveo kroz aktualnu izložbu posvećenu upravo ovoj temi.

Uz brojne goste, manifestaciju Noć muzeja u Muzeju Prigorja došao je podržati i predsjednik VGČ Sesvete Dražen Markota.

Bila je to Još jedna uspješna noćna manifestacija koja je potvrdila je važnost Muzeja Prigorja u promicanju kulture i očuvanju identiteta našega kraja, ostavivši posjetitelje s nestrpljenjem do iduće godine.

Povijest Ninske ulice u Sesvetama: Prostorni arhiv transformacije

Piše: prof. Damir Fofić

Današnja Ninska ulica u Sesvetama na prvi pogled djeluje kao obična, bučna jednosmjerna prometnica kojom dominira tranzit gradskih autobusa. No, njezina neuobičajena geometrija predstavlja prostorni arhiv iz kojeg se iščitavaju slojeviti tragovi njezina nastanka i preobrazbi. Ninska nije linearna ulica, već je sastavljena od tri povijesno različita segmenta koji zajedno tvore potkovičasti oblik, nalik otvorenom pravokutniku. Počinje u središtu Sesveta, spušta se prema jugu do željezničkog kolodvora, zatim zakreće prema zapadu, da bi se naposljetku ponovno usmjerila prema sjeveru i izbila na Zagrebačku ulicu.

Taj oblik nije rezultat promišljenog urbanističkog planiranja, već je prostorni otisak triju različitih razvojnih logika koje su se ovdje sudarale i nadovezivale: agrarne, prometne i industrijske. U tih približno 650 metara sažeta je cjelokupna povijest transformacije Sesveta – od srednjovjekovnog kaptolskog trgovišta, preko ključnog prometnog čvorišta, do industrijskog predgrađa i suvremenog tranzitnog koridora.

Od kaptolskog puta do Kolodvorske ulice

Najstariji, istočni segment današnje Ninske ulice – nekadašnje Ulice Patrisa Lumumbe – nastao je kao seoski put koji je povezivao srednjovjekovno kaptolsko trgovište Sesvete na sjeveru s obradivim površinama na jugu. Katastarska karta iz 1832./34. godine pokazuje da ta linija nije bila planski projektirana, već se oblikovala organski, kao izravna posljedica agrarne svakodnevice: kretanje kaptolskih podložnika, zaprega i stoke između jezgre trgovišta i polja. Upravo je ta utilitarna logika prostora osigurala njezinu dugovječnost. Trasa je preživjela sva kasnija preimenovanja i urbanističke intervencije, zadržavši svoju temeljnu prostornu matricu do danas.

Dolazak željeznice 1870. godine bio je prijelomni događaj koji je transformirao ne samo današnju Ninsku ulicu nego i samo naselje. Dotadašnji seoski put, dug oko 200 metara, gubi agrarnu funkciju, postaje glavni prilaz željezničkom kolodvoru i dobiva ime Kolodvorska ulica. Paralelno s kolosijekom, u smjeru istok–zapad, formira se nova horizontalna prometna os – Željeznička ulica – koja se nadovezuje na lokalni put što je spajao Sesvete s Resnikom.

Dok Kolodvorska ulica služi putnicima i svakodnevnim migracijama, Željeznička postaje prostor utovara i istovara robe, čime se jasno razdvajaju funkcije prometa ljudi i prometa dobara. U tom se razdoblju Kolodvorska postupno oblikuje kao jedna od ključnih sesvetskih ulica – žila kucavica u kojoj se počinje osjećati urbani ritam, dodatno pojačan otvaranjem prve sesvetske tvornice 1899. godine (Gospodarstvene tvornice mesnate robe i masti), na čijim će temeljima kasnije izrasti mesoprerađivački gigant Sljeme. Uz ulicu se otvaraju obrti, trgovine i ugostiteljski objekti, a ruralni svijet postupno se počinje spajati s gradskim pulsom.

Arhitektura i društveni život

Usporedno s promjenom funkcije, Kolodvorska ulica dobiva i svoje prve reprezentativne objekte koji su trajno definirali njezin vizualni identitet. Najistaknutiji primjer građanske arhitekture iz tog vremena jest kuća Weinberger, podignuta 1902. godine prema projektu arhitekta Gjure Carneluttija. U njezinu su prizemlju djelovale prva veletrgovina i gostionica u koju je zalazio i Dragutin Domjanić, obiteljski prijatelj Weinbergerovih.

I ugostiteljska tradicija ostalih dijelova ulice bila je iznimno snažna. Na mjestu današnjeg caffe bara Korner desetljećima su se smjenjivale kultne gostionice – od one Šimuna Hriberšeka s početka stoljeća, preko Jazbecove kuglane i mesnice, pa sve do poslijeratnog restorana Zelengaj.

Osim privatnih zdanja, prostor su oblikovale i javne institucije. Na mjestu nekadašnjeg vrta kaptolske kurije 1935. godine podignut je prvi vatrogasni dom, koji je kasnije srušen radi izgradnje današnje općinske zgrade, otvorene 1958. godine. Od 1991. ona služi kao sjedište najveće i najmnogoljudnije zagrebačke gradske četvrti. Gospodarsku snagu naselja dodatno prezentira Obrtnički dom, otvoren 1977. godine kao središte okupljanja i edukacije sesvetskih obrtnika.

Cijelu ovu prostornu priču uokviruje željeznički kolodvor, izgrađen 1870. i obnovljen nakon velikog potresa 1880. godine. Osim što predstavlja najbržu i najekonomičniju vezu sa Zagrebom, kolodvor krije i zanimljivu biografsku crticu: u kolodvorskoj zgradi 1926. godine rođen je Nikola Tanhofer, redatelj kultnog filma H-8.

Ideološki sloj: Od Kolodvorske do Patrisa Lumumbe

Godina 1961. donosi zanimljiv i specifičan ideološki sloj u povijesti ulice, trenutak kada se lokalni sesvetski prostor neraskidivo povezao s globalnim antikolonijalnim pokretom. Nakon ubojstva Patricea Lumumbe 17. siječnja 1961. godine, prvog demokratski izabranog premijera neovisnog Konga, lokalne sesvetske vlasti donose simbolički snažnu odluku: dotadašnja Kolodvorska ulica preimenovana je u Ulicu Patrisa Lumumbe.

Na takvu su odluku jamačno utjecale masovne demonstracije održane 14. veljače na Trgu Republike u Zagrebu, na kojima se, prema pisanju tiska, okupilo oko 200 tisuća Zagrepčana noseći Lumumbine slike i transparente protiv kolonijalizma. U tom snažnom društvenom ozračju, lokalna vlast u Sesvetama već 24. veljače donosi službenu odluku o preimenovanju.

Zanimljivo je da novo ime nije obuhvatilo cijelu trasu današnje Ninske, već je dodijeljeno isključivo onom identitetski najvažnijem istočnom segmentu od 200 metara – osi koja je nekada bila seoski put, a potom postala reprezentativno središte naselja. Dok je horizontalni krak uz prugu zadržao svoje funkcionalno ime (Željeznička ulica), ovaj vertikalni krak postao je nositelj imena afričkog mučenika i heroja borbe za suvereni Kongo oslobođen belgijske vlasti.

Bio je to fascinantan prostorni paradoks: simbol globalne borbe za slobodu postao je dio svakodnevne adrese sesvetskih obrtnika, trgovaca, ugostitelja i stanovnika. Iako je ime Patricea Lumumbe za većinu Sesvećana ostalo egzotično, pa i teško izgovorljivo, ulične ploče s njegovim imenom unosile su globalni politički kontekst u sesvetsku svakodnevicu. Ulica je taj naziv nosila punih trideset godina, sve do 1991. godine, djelujući kao trajni simbol razdoblja u kojem su Sesvete bile simbolički povezane s idejama međunarodnog dostojanstva i prava na samoodređenje.