U Obloku otvorena izložba Intima Suzane Matić

Galerija Oblok u ponedjeljak na večer bila je mjesto otvorenja izložbe fotografija i poezije Suzane Matić.

Suzana Matić, zagrebačka arhitektica u slobodno vrijeme pjesnikinja i fotografkinja, predstavila se sinoć sesvetskoj publici fotografijama velikog formata, a uz svaku fotografiju bio je izložen print pojedine pjesme koju je umjetnica pomno odabrala i usuglasila oba različita medija. Upravo je to na otvorenju naglasio kao domaćin, voditelj sesvetske Knjižnice i čitaonice Ivan Babić. 

Često smo u prilici vidjeti da književnici i poetičari s likovnim umjetnicima združuju snage na način da se knjige proze i poezije ilustriraju u većoj ili manjoj mjeri pojedinim likovnim radovima i to je ta sinergija koja daje dodanu vrijednost svakom tom djelu. Vrlo se rijetko događa obrnuto, da se vizualno djelo, u ovom slučaju fotografija nadopunjuje poezijom i to  kao u ovom primjeru naprosto stapajući poetske i vizualne osjećaje, rekao je Babić otvarajući izložbe.

A također nazočan na otvorenju Frano Dublić u predgovoru katalogu izložbe je napisao:

Suzana Matić godinama se bavi poezijom i fotografijom, a ovom izložbom po prvi puta otkriva i objedinjuje obje svoje preokupacije, obje strasti. Posjetiocima se nudi mali, ali dojmljivi ciklus Intima koji je tek početak autoričinog otkrivanja publici. Snaga izložene ogoljene intime koja povezuje fotografiju i poeziju dopire do svakog zainteresiranog promatrača kao i poštovaoca poezije, a definitivno sugerira mogućnost pretvaranja ovog ciklusa u zanimljivu fotografsko-pjesničku mapu.

U ciklusu Intima Suzana Matić predstavlja se fotografijama s motivima prirode, interijera i detalja arhitekture bez ljudi. Riječ je o napuštenim i ispražnjenim prostorima. Svjetlost i sjene u interijerima se prožimaju u mekim prijelazima, dok u eksterijerima dominiraju teksture i strukture materijala te odrazi reflektirajućih površina. Prozori zrače snažnom svjetlošću, a oni polupani stvaraju igru zanimljivih apstraktnih kompozicija. Svjetlost je često korištena za omekšavanje rubova, za stvaranje mrežastih opni u prostoru. Nema dvojbe da prikazana ogoljelost prostora i motiva odražavaju svijet intime, stanja kontemplacije, trenutke suočavanja s vlastitim mislima, sa samim sobom. 

Fotografije Suzane Matić pružaju dojam lakoće bilježenja, ali to su opažanja koja nisu nimalo slučajna, ona su odraz autoričine osobnosti, njenog promišljanja svijeta oko sebe i sebe u tom svijetu. Njihov pravi smisao i duhovno poetski kod, kao i asocijativni i ugođajni karakter postaje potpun upravo u sinergiji s poezijom. To su fotografije poput bilježaka iz dnevnika, to su impresije emotivnih stanja u određenom, na specifičan način, delikatnom trenutku. Njihovi motivi odabrani su i povezani s pjesmama na temelju specifičnih poetskih ugođaja s kojima se nadopunjuju i usklađuju na najbolji mogući način. Odabrane fotografije imaju polazište u stvarnosti, ali ne dokumentiraju motiv kakav jest nego ga transformiraju u slikovite prizore i detalje koji odražavaju ugođaje pjesama, a nije isključeno da su neke pjesme nastale kao refleksije fotografija. I fotografije i pjesme mogu se doživjeti odvojeno, no zajedno na upečatljiv način još obogaćuju bogati svijet suodnosa slike i teksta. U vremenu u kojem je poezija gotovo prezren način izražavanja, ovakav pristup Suzane Matić može pridonijeti da poezija postane zanimljiva mlađim generacijama jer je blizak i srodan oblicima komunikacije na društvenim mrežama. 

Pjesme podsjećaju na stanja između jave i sna. To je stvarnost koju se više gleda osjećajima, a manje očima. Riječi otkrivaju ono što je doista važno, ono što je inače potisnuto, one razotkrivaju najdublje i najiskrenije intimne trenutke koji dopiru do srži, do suštine. Fotografije, kao i pjesme, uvode u svijet tišine, meditativnosti i samospoznaje. Na kraju, to postaje svijet malih katarzi. No, postoji i jedna bitna razlika, zanimljiv paradoks: dok su stihovi bogati slikama, fotografije su škrte, reducirane na detalj, na misaonu refleksiju. Upravo u tome skriva se i čar tih fotografija koje minimalnim sredstvima dočaravaju maksimum ambijentalnog i duhovnog ugođaja. 

Fotografije i pjesme Suzane Matić posjeduju zrelost koja se ogleda u svijesti o trenutku u kojem se živi i odbijanju stereotipa po kojima se živi, u jedinstvenom izboru misli, riječi, slika i prostora. U tihoj snazi duha, u suživotu s vlastitom intimom i životnim trenutcima koji oplemenjuju.  

Izložba ostaje otvorena do 15. studenog.