U Gavelli premijerno izvedeno "Sjećanje šume" Damira Karakaša

Autor: Borko Samec
Objavljeno: 31.1.2018. 23:14:37
U Gavelli premijerno izvedeno "Sjećanje šume" Damira Karakaša

Foto: HINA/ Gavella

Predstava "Sjećanje šume" po istoimenu romanu Damira Karakaša u režiji Tamare Damjanović, premijerno postavljena u srijedu u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu Gavelli, intenzivna je vožnja emotivnim krajobrazom odrastanja jednog dječaka uobličena u izvedbeni performans u kojemu su zvuk i pokret ravnopravni glumi.


Karakašev nagrađivani roman, sastavljen od niza poetskih sličica iz života njegova glavnog junaka Dječaka u jednoj ličkoj enklavi gdje surova priroda i ljudski život na rubu duboke šume vode vječnu bitku za premoć, Damjanović i dramaturginja Nina Bajsić kazališno su zamislile prvenstveno kroz gradnju specifične emotivne atmosfere.


Okosnicu Dječakova identiteta čine njegova srčana mana, zbog čega ga primitivna seoska okolina – uključujući njegovu vlastitu obitelj – smatra 'faličnim', i njegov odnos s autoritarnim ocem, čija distancirana emotivna hladnoća razorno utječe na osjećajnoga dječaka.


Oca i sina igraju Darko Milas i Filip Križan, dok šire okruženje tog osnovnog odnosa čine Majka (Ivana Bolanča), Baka (Ana Kvrgić), Sestra (Tena Nemet Brankov), prijatelji Pejo (Amar Bukvić) i Nenad (Igor Kovač) i prijateljica Marina (Anja Đurinović Rakočević). Barbara Nola, Enes Vejzović i Janko Rakoš igraju po nekoliko uloga – od raznih likova koji predstavljaju lokalni kolorit, do vojnika JNA i ustaša, budući da se radnja odvija u 70-tim godinama prošloga stoljeća i ima snažan povijesni kontekst u ustaškoj prošlosti sela.


Karakašev izrazito škrt prozni izričaj, kojega karakterizira potpuna minimalizacija dijaloške razmjene uz obilje motiva i simbolike utkane u podtekst priče, u predstavi je snažno nadograđen zvukom: glumci sinkroniziraju uživo na sceni kompletnu audio pozadinu dramskih zbivanja. Koristeći razne svakodnevne predmete, kišobran, limove, kutije, štapove, improvizirane i prave instrumente, imitiraju zvukove ljudi i zvukove prirode.


To daje posebnu dimenziju naizgled oskudnoj scenografiji kojom dominiraju obješeni trupci koji simboliziraju šumu – huji vjetar, zavijaju vukovi, čuje se kako curi voda. Snovitost predloška transponirana je i kroz element imaginarnog – dječaci igraju nogomet s nevidljivom loptom, otac kolje nevidljivu svinju, nevidljivo sijeno tovari se na nevidljiva kola u koja su upregnuti nevidljivi volovi. Pokret je, tako, treća gradivna komponenta tkiva predstave.


Kako "Sjećanje šume" nema klasičnu fabulu, atmosferičnost romana prenijeta je i prelazima iz stvarnoga u svijet Dječakove mašte i snova, koji nisu uvijek jasno razgraničeni i sadrže obilje motiva čije je iščitavanje i tumačenje prepušteno publici.


Opisujući okrutan svijet snažnih, emocionalno distanciranih muškaraca, gdje je ženama još uvijek dodijeljena uloga nižih bića, a djeca su tek još jedna usta koja treba prehraniti i koja tu hranu trebaju zaslužiti, Karakaš se drži onoga što vidi, bez uljepšavanja i komentiranja, ali uz dozu tople naklonosti, što pojedinim epizodama daje duhovitosti i šarma.


To je prenijeto i na predstavu, koja tako postaje jedno intenzivno putovanje intimnim svijetom želja, nada i očekivanja ljudskoga bića čija je suštinska nemoć naspram razorne snage prirode kontrapunktirana njegovom unutarnjom snagom volje i osjećaja.


Šuma postaje mitsko mjesto bijega od stvarnosti u kojemu Dječakovo ljudsko srce vodi svoju bitku za preživljavanje. Na kraju, da li će u tome uspjeti nije pitanje samo njegova srca, već i osjećaja koji njegova borba izaziva kod publike, na što je premijerna publika reagirala oduševljenim aplauzom i ovacijama.


(Hina)


Projekt Zelene i plave Sesvete

Je super
Daj Bože da i to dočekamo
Ne sviđa mi se / nije dobar
Ništa od toga neće biti
Ima li još koja boja osim zelene i plave?
( glasajte da biste vidjeli rezultate )

Create Account