Na komemorativnom skupu posvećenom Joji Ricovu predstavljena njegova knjiga

Komemorativni skup posvećen hrvatskom književniku Josi Joji Ricovu održan je u Društvu hrvatskih književnika (DHK), gdje je predstavljen izbor iz njegove poezije "Mirotvorac svemira".

Predsjednik DHK-a istaknuo je da je Ricov bio čovjek otpora svakomu zlu, kojega su uvijek smještali negdje na rub književnosti. Njegova poezija je pledoaje za slobodu svakoga čovjeka, ali i pledoaje za slobodu svoga naroda, rekao je Petrač.

Ricov je poeziju doživljavao, ocijenio je, kao pričest primajući je kao hostiju. Svoju je poeziju smatrao poezijom duboke kršćanske inspiracije, rekao je Petrač dodavši kako bi se imenom Joje Ricova trebala ponositi cijela Hrvatska.

Kako je istaknuo urednik Male knjižnice DHK-a Ivica Matičević, Ricov je bio mirotvorac kozmosa zaljubljen u ljude, svijet i svoju domovinu.

Književni povjesničar Cvjetko Milanja istaknuo je kako je izborom poezije u knjizi "Mirotvorac kozmosa"   htio pokazati kronološkim redom najreprezentativnije uratke iz pjesništa Joje Ricova.

Ocijenio je kako je Ricov bio pjesnik širokoga raspona te da je reagirao na poticaje vremena u kojem je živio. Ricovljevo pjesništvo određeno je trima dominantama - estetičkim, etičkim i jezično-igrivim, rekao je Milanja dodavši kako su te komponente donekle kompatibilne i formalnim izgledom i oblikom.

Knjigu "Mirotvorac svemira" (222 str.) u koju je uvršten izbor iz njegovih zbirki pjesama objavilo je Društvo hrvatskih književnika.

Joja Ricov (Kali na Ugljanu 25. ožujka 1929. - Zagreb, 23. siječnja 2017.) u osnovnu školu krenuo je u Kalima, nastavio u Zadru i završio školovanje u Zagrebu. Profesor je slavistike, pjesnik, prevoditelj, književni i likovni kritičar, esejist, publicist i dramski pisac. Bio je zatočenik u nacističkom logoru Musapstan kraj Zadra 1944., od srpnja 1959. do travnja 1961. zatočenik je u logoru "Grgur" do Golog otoka zbog "kontrarevolucionarne" poezije Marabunte. Umjetnički je savjetnik kazališta "Trebbo" T. Comella u Milanu (1962.-1963.), dopisni urednik milanskog periodika "D'Ars Agency" (1963.-1967.), urednik "Hrvatskog književnoga lista" i Zajednice samostalnih pisaca TIN (1968.-1969.), audio-rehabilitator u Centru SUVAG (1968.-1984.), lektor hrvatskoga jezika i književnosti na Državnome i Katoličkom sveučilištu u Milanu od 1973. do 1975. Član je specijalističke ekipe stručnjaka Verbotonalnoga sustava P. Guberine, a uveo je u Italiji VM i AVGS metodu za rehabilitaciju slušnooštećenih i učenje stranih jezika. Neka njegova djela je u antologiji Zywe zradla iz 1996. s hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

(Hina)