Foto:
Danas je Velika subota, posljednja priprava pred najveći blagdan.
Velika
subota predstavlja spomen na Kristov počinak u grobu. Nema mise niti
pričešćivanja. Oltar ostaje i dalje nepokriven. Navečer, nije
točno određeno vrijeme, ali ne bi trebalo započinjati prije 21
sata, niti završiti nakon 6 sati u nedjelju, se slavi Vazmeno
bdijenje. Vazmeno bdijenje je spomen na Kristovo osloboditeljsko
djelo, spomen na Kristovu muku i smrt, te njegovo uskrsnuće, po
kojima smo i mi vjernici spašeni.
Vazmeno
bdijenje započinje paljenjem i blagoslovom “ognja bdijenja”,
odnosno vatre koja se naloži u blizini crkve, i pripravom uskrsne
svijeće, odnosno velike svijeće na kojoj su urezana grčka slova
alfa i omega, kao znak da je Krist početak i svršetak svega, te
tekuća godina. Zatim svećenik pali uskrsnu svijeću od ognja
bdijenja, te s njom ulazi u crkvu. Dok ulazi, tri puta pjeva, svaki
put višim glasom: Svjetlo Kristovo!, na što vjernici odgovaraju:
Bogu hvala! Pri tome pale svoje svijeće od uskrsne.
Nakon
toga slijedi hvalospjev svijeći, tzv. Exultet, koji započinje: Ovo
je noć… Potom se čitaju biblijska čitanja. Najprije se čitaju
tekstovi iz Starog zavjeta, kojih može biti sedam, a nakon svakog se
pjeva ili čita psalam, te svećenik moli kratku molitvu. Ipak, broj
se tih čitanja može smanjiti na tri, s tim da se izvještaj o
oslobođenju iz Egipta ne smije izostaviti. Nakon posljednjeg
starozavjetnog čitanja svećenik zapjeva Slava Bogu na visini…, a
potom se čita poslanica, pjeva ponovno Aleluja, te slijedi
evanđelje.
Ponovno se počinju svirati
orgulje, pale se svijeće na oltaru, te zvone sva zvona. Nastupa,
dakle, radost jer je Krist uskrsnuo, pobijedio smrt. Slavi se i danja
misa na Uskrs.
Takva bogata liturgija želi
pokazati značenje Kristova vazmenog otajstva (tj. muke, smrti i
uskrsnuća), po kojem smo otkupljeni. No kod nas se na Uskrs daleko
više pridaje vrijednost običnom poganskom, nekršćanskom folkloru:
“uskršnjim” jajima, pilićima, zečevima i sl., nego tajni
našega spasenja.
U sjeverozapadnoj Hrvatskoj
čest je običaj uskrsnih krijesova - vuzmenki. U mnogim krajevima
ljudi pripravljaju pred crkvom pravu gomilu drva koju onda pale
kresanjem kamena o kamen, a ne suvremenim upaljačem ili šibicom. No
prije je svećenik palio vatru tako da je potpaljivao gubu - koja
raste po panjevima i na starom drveću - i zatim naslagana drva.