Svjetlost dolazi, izložba slika Branka Podolara otvorena u Galeriji Oblok

Legendarni ratni zapovjednik 144 sesvetske brigade HV-a Branko Podolar odlaskom u mirovinu intenzivno se bavi slikarstvom, a sinoćnje otvorenje samostalne izložbe kruna je njegova umjetničkog djelovanja.

Danas je umirovljenik, slikar i pjesnik. Znan je i kao planinar i gljivar, no mnogima je legendarni ratni zapovjednik sesvetske brigade, stoga ne čudi veliki broj nazočnih veterana na sinoćnjem otvorenju izložbe na koji je došao doista veliki broj prijatelja i štovatelja ovog iznimnog čovjeka kojeg će svatko tko ga imalo poznaje reći da je jedan od najpozitivnijih osoba koje su sreli.

Prilikom otvorenja suvoditelj Knjižnice Sesvete, književnik i pjesnik Ivan Babić uvodno je izrekao nekoliko poetskih zapisa i zahvalio Podolaru na njegovom radu i ovoj izložbi, a Brankova aktualna mentorica akademska slikarica Sanela Šurinec Raič opisujući njegovo djelovanje zapazila je autorovu karizmatičnost i nepokolebljivost, te mu čestitala na iznimnoj umjetničkoj razini koju je dosegao sada već u trećoj dobi.

Sam autor istaknuo je da mu je slikarstvo velika ljubav, priznao da mu je to ponekad i terapija, te otvarajući izložbu zahvalio svima na pomoći u ostvarenju ove izložbe.

O autoru:

Branko se slikarstvom počeo baviti odlaskom u mirovinu. Odmah je shvatio da je u početku slikati lako kad ne znaš kako, kao što je to lijepo rekao Edgar Degas. No kako je njegov skriven i potisnuti talent odjednom u njemu probudio istinskog zaljubljenika u kistove i boje, odmah je naučio da se može u slikarstvu marljivim radom uz Bogom dan talent puno toga postići i da je to zanat koji se može s voljom savladati. U početku je učio taj zanat u Školi crtanja i slikanja Narodnog Sveučilišta Sesvete kod akad. slikarice Roberte Topolovec - Pulko. Slikanje je za njega postalo sjajan kanal za oslobađanje osjećaja, izražavanje na način kako želi, pričanje o emocijama, prava psihoterapija. Na papiru i platnu učio je svoja razmišljanja i doživljaje izražavati bez riječi. Tada je postao i član Likovne udruge Dugo Selo, koju je vodio slikar Ivo Ostojić. Danas je redoviti polaznik Škole za slikanje Ostvarenje, koju vodi mag. slik. Sanela Đurinec Rajić. Branko slika svakodnevno jer je shvatio da slikanje potiče i razvija njegovo kreativno razmišljanje i pomaže mu u uživanju u vizualnom svijetu. Motive odabire iz svega što ga okružuje: pejzaža, mrtve prirode, cvijeća, mora mirnog i uzburkanog, šumske vedute planinarskih staza prekrivenih lišćem u jesen i snijegom zimi. Sve što oko vidi može se naći na njegovim slikama. Spretno vlada bojom, okušavši se u raznim tehnikama, od ugljena, pastela, akvarela do ulja i akrila. Pravi je zaljubljenik u slikarstvo, uživa u slikanju koje ga ispunjava i uljepšava mu dane u mirovini. Dugo je bio a još je i sada aktivan planinar društva Lipa te je na šumskim stazama i livadama vještim slikarskim okom pronalazio motive za slike. Odabir naslova sadašnje izložbe,  logičan je slijed u nizu skupnih i samostalnih Brankovih izložbi. Sada njegove slike nose dubinu stvaranja i nade, odraz su životnih iskustava kao i pogled u budućnost. To je suptilna i nježna priča o životu, dokaz Brankovog sazrijevanja kao umjetnika koji više ne slika samo ono što vidi već nam slikom izražava svoj pogled na život i ono što za njega znači slikati. Iz svake slike zrači zraka svjetlosti, stvarajući tako poseban ugađaj, tjerajući nas da razmišljamo o prizoru i propitujemo se o dubini značenja zagonetke pred koju smo stavljeni. Ova izložba dokaz je kako se marljivim radom može postići vještina i kvaliteta. Slike mu odišu toplinom i unutarnjom mirnoćom, nose u sebi glazbu stvaranja i ljepotu svijeta i života. Na kraju, Branko nije samo slikar već i uspješan i plodan pjesnik koji i riječima znade izraziti ono što zna naslikati. No slikarstvo je za njega, kako je rekao Picasso: „samo jedan drugačiji i ljepši način vođenja dnevnika“.

Biserka Gašparac, prof.