Završava berba grožđa u Prigorju

Već tri tjedna traje glavni dio berbe u Prigorju, a tko još nije pobrao kasne srorte, slijedi i naredni vikend.

Berba grožđa jedna je od najvećih tradicija prigorskog kraja i gotovo da nema niti jedne autohtone obitelji koja nema svoj vinograd, ali i mnogi doseljenici proteklih su desetljeća kupovali vinograde po našim bregima, te zajedno s Prigorcima uživaju u plodovima svoga rada. 

Ako znademo da je glavni grad sjeverozapadne Hrvatske Vinograd, tada je zacijelo svima jasno koliko je berba kao najveselija manifestacija obdelavanja trsja prožeta bićem čovjeka ovoga kraja. 

I dok su profesionalci svoje grožđe brali i tijekom radnih dana, većina je vinogradara hobista ili vikendaša, kako se to obično kaže, čekala vikende za berbe. Neki su malo i uranili, no glavnina berbe odvijala se tijekom prošlog i ovog vikenda.

„Mi Zagorci smo već većinu pobrali, a sad sam tu u Vugrovcu u berbi kod zeta”, kaže nam Marijan koji nam otkriva kako se kraljevina, autohtona naša sorta nikada nije brala tako rano kao proteklih godina. „I kod nas v Zagorju, ali, kak mi zet veli, osobito tu v Prigorju navijek se bralo oko Miholja, a sad je to negdje dva tjedna ranije. I po tome se vidi kak se klima mijenja i kak nam je sve toplije”, veli deda Marijan dok s bakom pokazuje svojoj unučici u njenoj prvoj berbi kako se odreže grozd i stavi u kantu. Ova će joj berba zasigurno ostati u njenom sjećanju i polako s godinama steći će naviku pravilnog odnosa prema tom našem prirodnom bogatstvu zbog kojeg smo svi tako sretni, u ovom slučaju našim vinogradima.  

„Berba grožđa je nešto meni najdraže u životu. Sad kad zbog prevelikih obveza na poslu više nemam mogućnosti sam uzgajati lozu, uvijek mi je drago da me moj prijatel vinogradar pozove u berbu”, kaže nam berač Marijo s čime nam je kimanjem glave potvrdio i njegov kolega Tomislav, koji je dodao da su u berbi i njegova djeca kako bi i oni osjetili taj veseli duh i trenutke radosti na brijegu koji su začinjeni mnogim pošalicama i dosjetkama berača što uvijek daje onaj baršunasti začin cijeloj toj priči, a pjesma berača nakon što sve bude završeno je pravi krešendo cijelog događaja koji je stoljećima način života ljudi našeg Prigorja.