Ima li kraja holdingovim glupostima: Reklamiraju se na tržištu, a nemaju sposobnosti izvesti sve potrebne radove za grad Zagreb

Holdingove podružnice Zrinjevac i Zagrebačke ceste sudjelovale bi na tržištu, a nemaju dovoljne kapacitete odraditi posao niti za glavnog naručitelja grad Zagreb.

Ne znamo kome je to palo na pamet, možda vrhunskim menađerima Zrinjevca i Zagrebačkih cesta, da te dvije podružnice, uz Čistoću najkritiziranije od cijele palete holdingovih podružnica, nastoje izaći na tržište. 

Koliko je to realno najbolje znaju građani koji konstantno negoduju radi zapuštenih i neodržavanih javnih površina. Točnije, velike većine njih, jer održavaju se samo stroga središta, a čim se malo udaljite sve je zaraslo i neuredno. I oni se sad oglašavaju na tržištu bez obzira što nisu u stanju odraditi ono što bi trebali za glavnog naručitelja, grad Zagreb. 

Zrinjevac kao monopolist poslova uređivanja i održavanja javnih zelenih površina ne mora brinuti za svoje cijene, grad plaća koliko god treba. A što će biti s tržištem? Hoće li morati spustiti svoje (pre)visoke cijene? Vjerojatno da, no kako će tad na taj bezobrazluk gledati najveći naručitelj? Vjerojatno će, uobičajeno zažmiriti na jedno oko, jer ionako se plaća tamo nekim novcem iz gradskog budžeta, a ne privatnim.

To što Zrinjevcu drastično nedostaje radne snage, čini se da nikoga previše ne zabrinjava.

Zagrebačke ceste još su veći biser. Trenutno bilježe milijunske minuse radi neostvarenih prihoda u prvom dijelu godine, kada gotovo da nisu uopće radili, a puno bolja situacija nije niti danas. Nakon sjajne epizode s nenaručivanja bitumena radi čega  mjesecima nije bilo asfaltiranja, slična situacija, za svaki slučaj, ponovljena je s betonom, pa umjesto s doduše nešto malo skupljim betonom iz najbliže betonare, Zagrebačke ceste rade samo s jednom udaljenom betonarom tako da kamioni moraju prevaliti silne kilometre na dostavi betona, a to je onda valjda jeftinije i bilježi se kao ušteda. 

No, da se ne zamaramo tim računicama, mogli bismo pogriješiti, ipak, vodstvo tvrtke najbolje zna, pa su se prijavili na tržište, gdje investitorima nude čuda od svoje poslovne ponude. Priča ista kao i sa Zrinjevcem, grad plaća i ne pita, ali na tržištu tako ne ide, pa bi vjerojatno asfaltiranje i slični cestovni radovi vjerojatno trebali ići po nešto nižoj cijeni od one koju plaća najveći naručitelj. 

A možda i ne bi, možda ima investitora kamikaza koji su zaljubljeni u ovu javnu gradsku firmu i žele baš njihove usluge po gradskim cijenama.

Ali da ne špekuliramo niti o tome, najbolja stvar dolazi sada. Činjenica je da Zagrebačke ceste nemaju više s kime raditi. Radnici masovno odlaze, fali im asfaltera, a posebno je kritično sa strojarima finišera. Tim specijalnim strojevima doista ne može upravljati svatko, za kvalitetan rad potrebno je veliko iskustvo i ono najgore, takvih ljudi trenutno nema baš puno na tržištu. Zapravo, uopće ih nema. Dodajmo da fali i vozača kamiona, pa se već sada ne zna s koliko će ekipa moći raditi zimska služba, no sigurno je da će broj biti puno niži negoli do sada.  Dakle, jednostavno, Zagrebačke ceste nemaju više s kime masovnije izvoditi radove, a išli bi na tržište.

Radi takve situacije pada u vodu ostvarenje planova na području cijelog grada, a osobito kod nas u Sesvetama. Jedino što bi možda ove godine trebalo biti uglavnom izvedeno su asfalterski radovi u Starom Brestju, a sve ostalo što je planirano i za što je VGČ Sesvete osiguralo novac, vjerojatno će propasti. 

"Prijašnjih smo godina ostvarivali naš asfalterski program i do 100 posto, a ove godine, obzirom na situaciju koju vidimo, bit će uspjeh ako izguramo s 20 - 30 posto asfalterskog ostvarenja", rekao nam je, doduše u povjerenju, predsjednik VGČ Sesvete Stjepan Kezerić, vidljivo nezadovoljan i razočaran suradnjom sa Zagrebačkim cestama, s kojima je do sad suradnja bila besprijekorna.

Ne ostvare li plan u ovoj godini, a za koji je gradonačelnik Tomašević nedavno ustvrdio da će biti u potpunosti ostvaren, Zagrebačke ceste će imati i manju novčanu realizaciju, koju će možda, nošeni vještim manevrima uprave, nadoknaditi izlaskom na tržište.